Koprivnički školski psiholog Mamče Ilić održao je dva zanimljiva predavanja u Knjižnici i čitaonici ‘Fran Galović’ na temu roditeljstva i to s ciljem da roditeljima pruži podršku u prepoznavanju i razumijevanju njihovih i djetetovih razvojnih i individualnih potreba.
Svjesnost roditelja
Na prvom predavanju prezentirao je temu aranžiranje roditeljske uloge, a zainteresiranim posjetiteljima približio je i temu odrastanja roditelja. S obzirom na njegovo bogato 40-godišnje profesionalno iskustvo u radu s djecom, ali i roditeljima, Ilić ističe kako je za dobar odnos roditelja i djece najvažnija upravo svjesnost roditelja da djeca slijede njihove korake.
– Roditelji imaju mogućnost učinkovitog izbora ovladavanja s tri resursa roditeljske uloge: brinuti o osobnoj životnoj energiji, birati razvojni način razmišljanja i stjecati primjenjiva i provjerena znanja o roditeljskoj ulozi. Za sretan suživot roditelja i djeteta potrebno je slušati i zaista čuti (ne osuđivati) što nam dijete kaže, iskazati djetetu svoje misli i osjećaje o izborima njegovog ponašanja (ne dijeliti savjete), ukazati djetetu povjerenje da je sposobno, u skladu s njegovom razvojnom fazom, činiti samostalne učinkovite izbore ponašanja (ne zahtijevati), voditi dijete u njegovom odrastanju (ne kažnjavati) – ističe Ilić.
Razvojni način razmišljanja roditelja (odrastanje roditelja) je svjesno izabran put ka sreći, popločen svakodnevnim epizodama uspjeha i neuspjeha u odnosima s djetetom. Temelj za dobar pozitivan odnos roditelja i djece pun povjerenja je prvenstveno iskrenost.
– Sretan odnos roditelja i djeteta ne znači da nema nesretnih epizoda. S djetetom roditelj treba razgovarati, raspravljati, reći mu da ima pravo biti i ljuto i tužno, veselo i sretno. Birajući takva ponašanja roditelj omogućava djetetu da može spoznati što je dobro a što loše, razviti samokontrolu i samopoštovanje. Samo tako dijete može učinkovito zadovoljavati svoje psihološke potrebe i uvažavati tuđe – kaže Ilić.
U ponašanju roditelja najvažnije je upravo određivanje granica i dosljednost u određivanju tih granica.
Ispitivanje granica je prirodna potreba svakog čovjeka, osobito mlade osobe u razvoju, a određivanje granica dopuštenog ponašanja djetetu je najteži dio roditeljske uloge. Kako odrediti granice djetetu, a ostati u dobrim odnosima s njim je lekcija koju mnogi roditelji roditelja nisu savladali. Mi nismo slušali, bili smo lijeni, tvrdoglavi, bezobrazni… Pa onda inercijom tako valjda i naša djeca – kaže Ilić.
Preventivna komunikacija
Takav statičan način razmišljanja omogućava da živimo u uvjerenju da mi nismo odgovorni za vođenje i odrastanje svog djeteta. Lakše je izbjegavati suočavanje s izazovima promjena i odrastanja. Bilo kakva očekivanja roditelja i nedostatak određivanja granica su okidač za sukobe s djetetom. S obzirom na to da mlada bića uče po modelu, takva doživljena neugodna iskustva reflektiraju u svojim osobnim svakodnevnim socijalno-emocionalnim kontaktima s vršnjacima. To je najčešći uzrok neprimjerenih, nedopuštenih i rizičnih ponašanja djeteta – ističe Ilić te ukazuje koliko je zapravo loš izbor roditeljska popustljivost.
Ona je signal roditeljskog izbora da ne odrasta i da ne razvija roditeljske resurse i alate na obostranu dobrobit. Dosljednost u mirnom i poticajnom određivanju granica dopuštenih izbora ponašanja, tijekom vođenja i odrastanja djeteta je put ka razvoju sigurne i mentalno zdrave mlade osobe.
Ilić kaže kako je razmjena misli i osjećaja roditelja s psihologom vezano za odrastanje djeteta i roditelja uvijek dobar izbor te da oni trebaju komunicirati preventivno.
– Čekati da nastane problem, a onda još očekivati da će se neki problem riješiti sam od sebe je loš izbor. Vjerujem da će roditelji prepoznati značaj učenja odrastanja u roditeljskoj ulozi i iskoristiti mogućnost naših daljnjih druženja u Knjižnici – kaže Ilić.
