Susjedna Mađarska svojedobno je bila meka za šopingiranje. Za mali novac mogli smo do vrha napuniti košarice potrepštinama u tamošnjim trgovinama i time bi otplatili trošak puta, a još bismo nešto i uštedjeli. Danas se u Nagyatadu, negdašnjem magnetu za Koprivničance, rijetko može susresti automobil hrvatskih registarskih oznaka jer cijene onoga po što smo nekad dolazili, u pravilu su više nego u Hrvatskoj.
Cjenovni blizanci
Primjera radi, kilogram Vegete u našim trgovinama plaćamo 7,19, a u mađarskom Tescu za nju ćemo izdvojiti 7,24 eura. Kilogram ajvara istog proizvođača u koprivničkim trgovinama košta 2,52, a u susjednoj državi 3,27 eura. Za litru i pol Jane mi izdvajamo 0,93, a Mađari 0,95 eura.
No našli smo i proizvod cjenovni blizanac, a riječ je o Always ulošcima, pakiranju od 10 komada. Cijena mu je u obje države 2,64 eura. Ipak, ovdje valja uzeti u obzir da promjenom eura u forinte gubite pokoju lipu.
Što se tiče Lenor omekšivača, on je jeftiniji preko granice i stoji 4,81, dok mu je u nas cijena 5,00 eura. Ipak, kad smo pomirisali njihov omekšivač došli smo do zaključka kako nije riječ o istom intenzitetu i kvalitetu mirisa. Njihov nam se činio kao da u sebi sadrži znatno manji udio mirisa nego što to ima isti proizvod na našim policama. Možda je riječ o krivom dojmu, ali proizvod je testiralo više osoba i svi smo došli do jednakog zaključka.
Cijene ostalih proizvoda u pravilu su više, nego što je to slučaj u Hrvatskoj, ali butelje vina i drugih pića su niže. Već pregledom samo navedenih proizvoda, može se zaključiti da odlazak u tamošnji šoping nije baš isplativ.
Doduše, od prijatelja smo doznali da preko granice valja skoknuti po lijekove za kronične bolesnike. Uvjerili smo se to i sami samo brzinskim pogledom u jednoj ljekarnici. Tamo su neki lijekovi za kronične bolesti gotovo upola jeftiniji, a jeftinije ćete proći za akutne bolesti, lijekove za temperaturu, bolove… Primjerice, aspirin od 28 tableta u Mađarskoj je 3,60 eura, a kod nas one od 20 tableta koštaju i do jedan euro više.
No ima još razloga zašto ne treba izbjegavati susjednu zemlju. Ako ni zbog čega, možete svoju partnericu ili partnera izvesti na ručak ili večeru. Tamošnja hrana koja se poslužuje u restoranima znatno je jeftinija.
Mi smo svratili u restoran koji se nalazi 300-tinjak metara od Tesca u Nagyatadu. Riječ je o objektu koji je smješten uz jezero, a recenzije na Googleu su pokazale da im je kuhinja izvrsna. Jedini prigovor je bio da osoblje ne zna engleski, ali nas je dočekala domaćica koja je suvereno vladala svjetskim jezikom. Osim toga i njihov menu je pisan na domicilnom i engleskom.
Što se hrane tiče, naručili smo porciju pastrve s prilogom od krumpira, bogatu platu za dvoje koja je sadržavala po dva komada piletine punjene sirom, svinjeće šnicle pohane u raznim sjemenkama, prženu slaninu te pohani sir.
Kao prilog dobili smo pommes frites, pohane šampinjone, te rižu s graškom i tartar umak. Naravno, na stolu su se našle i tri miješane salate. Naručili smo još tri Cole i dvije kave s mlijekom.
U Austriji ništa novo
S obzirom da se radilo o restoranu više klase, račun nam se činio više nego prihvatljiv. Ukupna cijena svega navedenoga iznosila je 42 eura ili donedavnih 316 kuna. Dodajmo ovdje da je riječ o malom obiteljskom restoranu u kojem su dobro došli i vlasnici pasa zajedno sa svojim kućnim ljubimcima. Njih možete istrčati uz uređeno jezero. Mi svoje pse nismo dovezli u Mađarsku, ali smo im donijeli brdo hrane koju nismo uspjeli pojesti jer su im porcije ogromne.
Doduše, malo duže ćete čekati da vam jelo serviraju na stol, ali to je bar nekakva garancija da ono nije podgrijano, nego je svježe i samo za vas pripravljeno.
Za kraj recimo da smo skočili na jedan dan i do austrijskog Graza. Tamo cijene sigurno nisu povoljne da biste išli u šoping, a recimo samo i da Podravkina kokošja juha košta kao i u Hrvatskoj 0,99 eura
