Neradna nedjelja koja se spojila s neradnim utorkom na blagdan Velike Gospe uvela je pomutnju u konzumerističke navike naših domaćih ljudi i stranih sezonskih turista jer je za promjenu nešto trebalo i isplanirati i to čak pola dana unaprijed pa je u subotu poslijepodne trebalo obaviti kupovinu za nedjelju, a u ponedjeljak poslijepodne za utorak, a što je u današnje vrijeme totalne dostupnosti sviju ljudi i svih stvari naprosto neprihvatljivo kao otprilike i dužina ove rečenice.
Zbog neradnih nedjelja na hrvatskim benzinskim crpkama bez problema možete izgovoriti rečenicu ‘Dobar dan, da, imam EuroSuper 95 za 50 eura i molim Vas jedan bijeli kruh i pola raženog’, a da to nikome niti najmanje nije čudno dok se usput na društvenim mrežama u raznim anketama sami sa sobom prepirete oko toga treba li zaista podržati neradne nedjelje ili ih možda ukinuti i zašto jer one štite ‘hrvatski nukleus’ i ‘hrvatsku obitelj’ koja nedjeljom umjesto u kupovinu zacijelo ide na liturgiju, ali štete malim poduzetnicima ili radnicima čije su plaće mizerne ako ne uspiju ‘nabrati’ radne nedjelje, blagdane ili noćne smjene, a mi smo usput još i turistička zemlja pa kako će onda turisti ili ako već nekako i hoće ta zar ne bi bilo pametnije omogućiti im da troše uvijek i svuda kada su već došli ovdje trošiti uvijek i svuda, a od čega dobar dio našeg stanovništva i živi ostatak godine pa je sve to skupa prilično komplicirano kao i ova rečenica.
Ne bi ipak ova zemlja bila ova zemlja i naši ljudi naši ljudi, a da se ne dosjete kako doskočiti ovom novom problemu i to baš proglašenjem takozvanih ‘sajamskih dana’ koji našem narodu omogućuju da se istodobno s tradicijom neradne nedjelje pozivaju i na tradiciju sajamskih dana koja je u ovom slučaju poslužila tome da bude kontradikcija prvoj tradiciji i omogući ljudima da i nedjeljom i blagdanom nabavi osnovne namirnice, doduše samo na otvorenom i samo na štandovima, kioscima i sličnom, no barem svi mogu tek djelomično utažiti svoju uvijek prisutnu želju za kupovinom, služeći se vrlo jednostavnim i elegantnim trikom koji i jest i nije ‘rupa u Zakonu’, no i to je sve prilično komplicirano i predugačko da se samo tako objasni, otprilike kao i ova rečenica.
Hrvati suočeni s neradnim nedjeljama, dakle, naoko imaju nekoliko problema, od toga da više nisu sposobni planirati niti pola dana unaprijed pa u nedjelju ostaju bez kruha do toga da se ne mogu dogovoriti jesu li neradne nedjelje zapravo korisne ili štetne za njih i sve oko njih pa do toga da se sad oslanjaju na sajamske dane ne bi li neradnih dana ipak mogli otići u toliko omiljenu kupovinu. Čini se, zato, da je u pitanju pitanje sasvim drugo, a to je zapravo činjenica da Hrvati jednostavno nisu sposobni i ne žele poštivati zakone vlastite zemlje u kojoj žive.
