‘Radovi su fantastični i ne radi se ni o čemu’, započinje Toni Franović, nastojeći odgovoriti na pomalo nespretno pitanje i iz svoje perspektive pobliže pojasniti genezu radova nastalih ranije ove godine, a koji će 30. lipnja biti izloženi u Galeriji Koprivnica.
Franović je inače rođen u Zagrebu 1964. godine, no vuče podravske korijene. Crta i slika od ranog djetinjstva, a studij medicine zamjenjuje Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 1990. godine. Nakon diplome kratko boravi u Aradu u Rumunjskoj, a potom i u Washington D.C-u gdje predaje duhovnost umjetnosti. Na zagrebačku se Akademiju vraća kao mlađi asistent na katedri slikanja i crtanja, a zatim ponovno odlazi u Sjedinjene američke države.
Biografija, međutim, ne čini umjetnika, no za ovu je priliku još važno spomenuti kako je Franović živio i radio svuda po svijetu, od New Yorka pa do Tel Aviva, ali danas pretežito boravi na svom imanju u Legradu te predaje na Sveučilištu Sjever.
Likovni Chat GPT
Kustosica Draženka Jalšić Ernečić u tekstu o Franovićevoj novoj izložbi naziva ‘Rastakanje’ kaže kako autor u rastakanju prostora koji ga okružuje pronalazi novi pristup krajoliku, ukidajući zapravo ideju krajolika kao klasične šrafelajne slike te nagonski i subverzivno ukida granice zadanih postulata likovnog stila i načina.
Iako se Franović složio s tvrdnjama u spomenutom tekstu, priznaje kako takve tekstove i ne voli previše, zbog čega smo ga zamolili da ‘Rastakanja’ opiše vlastitim riječima.
– Možda je ove radove najbolje opisati pitanjem ‘što bi se dogodilo kada bi se pojavio likovni Chat GPT’. Koliko postoji mojih jediničnih grifova, zahvata, prepoznatljivih gesti, konceptualnih sintagmica? Ako se vratimo na početak, pokušamo sve revidirati, koliko je to uopće važno za moj izričaj? Sve se na kraju svodi na nekakve ritmičke i harmonijske obrasce. Tanki je led pozivati se na to jer to podrazumijeva da sam ja u tome maher, no nisam baš nekakav apstraktni slikar, a koncept dokidam i rugam mu se jer on terorizira medij… Ali ideja je bila pokušati biti čisto vizualan, maknuti priču, koncept pa čak i kompoziciju i vidjeti što je onda zapravo od svega ostalo – pojašnjava slikar na tragu već poznate dijagnoze koju je donijela struka.
Legradski atelje
Njegov legradski atelje izvor je i utjecaj tih ‘rastakanja’ jer, kako napominje Jalšić Ernečić, autor ‘među vodama, vrbama i vlatima trave, okružen zelenim zidom čičoka, cvjetovima tuberoza što streme nebu i kvrgavim gomoljima čvrsto ukopanim u zemlju, bilježi duge ljubičaste sjene panonskog krajolika, a Drava je svojim tokovima i silnicama, rukavcima i mrtvim kanalima poput insekta koji rastače drvo i Podravinu’. Autor to isto pak objašnjava nešto pragmatičnijim rječnikom.
– Riječ je o harmonizaciji sekundarnim bojama, uljem na platnu. Međutim, ne zove se izložba bez razloga ‘Rastakanja’ jer je podloga svega moj pokušaj ostvarivanja u akvarelu. Nisam bio zadovoljan akvarelima pa sam ih išao popravljati, a onda je sve to ispalo kao gvaš, samo da bih kasnije prešao na razvodnjavanje ulja… Kompozicija se, da pojednostavim, počela ‘rastakati’ – kaže slikar.
U seriji ‘Rastaknja’ nastalo je pedesetak radova, no u koprivničkoj će Galeriji biti izloženo njih tridesetak. Kako Franović kaže, u radovima ima velikih oscilacija jer si je dopustio sve i svašta s obzirom na to da ova izložba za njega ima i sentimentalnu vrijednost. Sentiment u ovom slučaju uopće ne čudi ako se pak uzme u obzir da Toni Franović i Draženka Jalšič Ernečić pokušavaju surađivati na ostvarenju izložbe barem još od 2003. godine, a što je dvadeset godina razloga za ne propustiti otvorenje ‘Rastakanja’ 30. lipnja.
