Koprivničanka Božica Hlebar požalila nam se da je kao teško pokretna osoba nedavno doživjela neugodnost na jednom raskršću na Vinici. U životu je, kaže, dva puta operirala kralježnicu, jednom zdjelicu te tumor na mozgu nakon čega su joj kao posljedice ostale otežano hodanje i slab vid. Zbog toga uvijek kad dođe do zebre, rukom da znak vozačima da prođu, a ona kreće preko ulice tek kad nema nikoga. No upravo taj njezin znak jednom je vozaču nedavno zasmetao.
-Bilo je to neposredno prije nego je nama starijima preporučeno da budemo kod kuće. Hodam, vidite i sami s dvije štake, korak po korak. I tako sam jednog popodneva htjela preći ulicu tu blizu kuće i stajala sam na pločniku ispred zebre. Dolazila su dva auta i vozaču prvog sam rukom pokazala da prođe, a on je stao, spustio staklo, počeo mi svašta vikati i završio s riječima da njemu samo prometni policajac može reći kad da krene ili stane – priča nam ogorčena Božica.
Usput je dodaje i nekako čudno autom stao na cesti, pa ga je vozilo iza njega jedva zaobišlo. Od šoka kaže nije zapamtila marku ni boju auta nervoznog vozača.
-Sjećam se samo da je u pitanju bio jači tamniji muškarac ćelave glave, u ranim tridesetima i ako se dobro sjećam obučen u crvenkastu jaknu, zapamtila sam to jer sam gledala u njega kad je vikao na mene – dodaje Božica.
S obzirom da je većinu života provela u Njemačkoj, ovakvo ju je ponašanje još više iznenadilo, jer joj se nešto slično tamo nikad nije dogodilo. Pokazuje nam i njemačku iskaznicu za invalidne osobe, na kojoj piše da je njezina invalidnost 100 postotna te da zbog toga ima pravo na pratnju. No ona to pravo rijetko koristi, jer je, priča nam, odavno rastavljena, a djece nije imala. U mirovini je, pa malo boravi u Hrvatskoj, a malo u Münchenu. Sadašnji boravak u Koprivnici, odužio joj se zbog epidemije.
U kratkom razgovoru s njom, saznali smo i da je po zanimanju dipl. ing. medicinske biokemije i radni je vijek u Njemačkoj provela radeći u laboratorijima. Stoga smo je zamolili da prokomentira ovu situaciju s koronavirusom.
-Detalje o virusu ne znam, no ono što mogu reći jest da su karantene i izolacije odnosno zabrane okupljanja dobri potezi. Kao osoba koja je u životu često na poslu nosila i zaštitna odijela, mogu reći da stopostotne zaštite nema. Jer i ljudi u njima moraju jesti, popiti vode, otići na WC i slično, znači djelomično ih i nakratko skinuti sa sebe što je dovoljno da se eventualno nečim zaraze. Znači ograničavanje kontakata je dobro u ovoj situaciji – ističe Božica Hlebar, napominjući nam da još uvijek ne može shvatiti da ima ljudi koje sporost osobe koja hoda s pomoću dvije štake, može iznervirati.
