Šećerna repa je na poljoprivrednim površinama Zorana Mađerića iz Đelekovca, već godinama redovna kultura. Prošle mu je godine virovitički Viro uručio Zlatnu repu u kategoriji proizvođača koji su šećernu repu imali na površinama većim od 11, a manjim od 20 hektara. Proizveo je idealan omjer količine i kvalitete te zaslužio to priznanje.
I do njega su, kaže, ovih dana došle informacije da se u Virovitici više neće proizvoditi šećer, no kako ima sklopljen ugovor s Hrvatskom industrijom šećera, njemu kao poljoprivredniku, mjesto prerade i nije važno.
– U našem kraju je još samo nekoliko većih proizvođača šećerne repe. Kultura je dosta zahtjevna i možda je to jedan od razloga zašto se više poljoprivrednika ne odlučuje za nju. Ja sam je prvi put posijao prije nekih petnaest godina, a ozbiljnije sam se s njom počeo baviti prije tri godine – priča nam Zoran.
Prije dvije godine prijavio se i na natječaj iz Programa ruralnog razvoja za Mjeru 4 Operaciju 4.1.1. Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, sektor biljne proizvodnje te prošao na njemu. Tim je novcem kupio nekoliko strojeva, tako da gospodarstvo Mađerićevih posjeduje gotovo svu mehanizaciju koju suvremeni OPG mora imati.
– Prošla 2019. godina bila je, što se šećerne repe tiče, jedna od boljih godina. Prinosi su bili zadovoljavajući. Cijena se kretala oko 230 kuna po toni, zavisno o digestiji odnosno količini šećera u korijenu šećerne repe. Nadamo se da će barem slično biti i ove godine – ističe Zoran Mađerić.
Prošloga mjeseca posijali su je na 16 i pol hektara i kako vidimo, dobro je niknula. Ovu kulturu dosta muči bolest Cercospora odnosno pjegavost lista. Iako je nedavno s hrvatskog tržišta povučeno prilično zaštitnih sredstava, ovaj podravski poljoprivrednik kaže da za sprečavanje spomenute bolesti postoje zamjenska, tako da po tom pitanju ne očekuje nikakve probleme. No nije šećerna repa jedina kultura na površinama njegova OPG-a.
– Obrađujemo 180 hektara od čega 65 hektara vlastite zemlje, a ostatak smo uzeli u zakup od staračkih domaćinstava koji je ne mogu više sami obrađivati. Državne zemlje u našem kraju nema. Najviše smo posijali kukuruza i to 70 hektara, 58 hektara pšenice dok na 40 hektara imamo uljanu repicu. Što se nje tiče, moram napomenuti da postaje sve manje dohodovna i da poljoprivrednici polako dižu od nje ruke. Na preostalim površinama je šećerna repa – ističe Zoran te dodaje kako mu u listopadu, kada se vadi, jako ide u prilog što je je otkupno mjesto za šećernu repu u samom Đelekovcu, pa nema puno problema s transportom.
Ipak ovaj đelekovečki poljoprivrednik ne stigne sve sam, pa je na obiteljskom gospodarstvu zaposlen i jedan radnik.
