Kako u ljeto imamo rajčice kao nositelje sunčanih i lijepih dana i ljeta, tako u jesen imamo buču. Buča je namirnica koju stvarno možemo iskoristiti na brojne načine te je jednako važna i dobrodošla kao predjelo, glavno jelo ili deserte. Sve popularniji običaji rezbarenja bundeva, ovaj plod svake jeseni dovode u središte naše pažnje. Traže se maleni, veliki, okrugli ili izduženi oblici. Zapravo, svatko ima svoju viziju idealnog primjerka kako bi od njega napravio svjetleću glavu za ‘najstrašniju noć’ u godini.
Dakle, buča je zaista namirnica za razne situacije, a na OPG-u Horvat ju uzgajaju već dugo godina i od nje proizvode kvalitetno i domaće ulje.
Dražen Horvat, vlasnik OPG-a nam je kazao kako su s uzgojem buče krenuli prije 30 godina kada su zasadili prve površine bučinih golica, najviše za svoje potrebe.
Spomenimo i kako Horvati nemaju svoju uljaru niti doma rade ulje, već svoje sjemenke nose u Uslužnu uljaru Županić u Vidovcu.
O samom uzgoju buče, Dražen nam je rekao kako je bitna pravovremena sjetva, na optimalnim temperaturama i na kvalitetno pripremljenom tlu. Sjetva se preporučuje krajem travnja i početkom svibnja, kad je temperatura tla na dubini sjetvenog sloja nekoliko dana iznad 14 stupnjeva. U godinama s toplim ranim proljećem ranija sjetva može dati veće prinose, dok istovremeno prerana sjetva u hladno i prevlažno tlo može dovesti do propadanja sjemena, dodaje.
– Dakle, tikva se sadi oko 1. svibnja te joj treba nekih 10-ak dana da ona nikne i onda kreće uzgoj. To je zapravo najteži dio posla jer ju treba zaštitit sve do branja, znači do sredine rujna. Postoje određeni herbicidi koje mi koristimo da spriječimo rast korova, a koristimo i razna gnojiva za bolji i kvalitetniji rast, odnosno za prihranu – kazao nam je Dražen dodavši da su njihove buče posađene na gotovo dva hektra zemlje u Drnju.
– Tikve su podložne bolestima pa ih često napadaju uši, plamenjača i razne druge bolesti te ih je stoga potrebno špricati kako bi one što bolje rodile, a samim time dale više ulja – naveo je Dražen dodavši kako tikve vole puno vode, ali je potrebno paziti da ne dobiju opekotine od vode jer se tada počinju razvijati bolesti.
Nakon dozrijevanja tikve se nekoliko dana prije berbe zgrću u redove pri čemu se tikva odvaja od peteljke kako bi koštice dozrele. Potom kombajn diže plodove pri čemu se odvaja sjeme od tikvi i sakuplja ga u spremnik, a otpad se izbacuje.
Nakon berbe slijedi prerada bučinih koštica, pranje, cijeđenje i sušenje te proizvodnja bučinog ulja i koštica za konzumaciju.
– Koštice je najbolje sušiti na suncu no veću količinu je nemoguće tako sušiti jer ih stalno treba miješati, preokretati, a kad je loše vrijeme ili nema sunca nemaš kamo s njima. Zato mi svoje koštice vozimo u sušaru na sušenje – kazao je Dražen dodavši da je tako osušene i uskladištene koštice potrebno preraditi u roku od 12 mjeseci.
Razgovorom smo doznali i kako obitelj Horvat u prosjeku kroz godinu dobiva oko 700 do 900 kilograma suhih koštica te oko 500 litara ulja kojeg, kako kaže Dražen, nemaju dovoljno, koliko je ono traženo.
Bučino ulje, kako kaže Dražen, svojim izuzetnim orašastim okusom daje posebnu i specifičnu aromu mnogim jelima te se zahvaljujući bogatstvu nutritivnih ljekovitih spojeva smatra jednim od najcjenjenijih prirodnih lijekova.
Obiteljsko imanje Horvat, osim uzgoja buče, koji im zapravo i nije primarni posao, bave se i uzgojem povrća pa tako kroz godinu obrade nekih 25 vrsta povrća, od paprike, krastavaca, luka, peršina, jagoda, mladog luka pa sve do graha, mahuna, raznih vrsta salata, graška i celera.
– Proizvodnja je isključivo plastenička pa tako već u travnju imamo svježe i domaće povrće dok ga nitko drugi nema. Plastenici su opremljeni vrhunskom opremom i kompletno su kompjuterizirani. U njima je i vremenska stanica koja reagira na sve vremenske uvjete – kazao je Dražen dodavši kako se plastenik po potrebi sam otvara i zatvara pa je unutra uvijek mikroklima koja odgovara povrću.
U posao na imanju uključena je cijela obitelj pa čak i oni najmlađi članovi koji će, kako kaže Dražen, nada se i nastaviti obiteljski posao.
– Od malih dana sam i sam u poljoprivredi i mišljenja sam da se s poljoprivredom može dobro živjeti, ali treba biti uporan te davati 100 posto sebe u prirodu jer ona, na kraju vraća duplo – zaključio je Dražen.
