Kukuruz, pšenica, ječam i uljana repica jedni su od najpoznatijih proizvoda hrvatskog, ali i podravskog ratarstva. Upravo se s tim kulturama već dugo bavi Nenad Lukić iz Novog Virja. S poljoprivredom je odrastao, roditelji se još uvijek bave stočarstvom, dok je on više fokusiran na ratarstvo. Kaže da kad imaš stoku, krave, onda nemaš ništa drugo, u sve moraš biti upućen i radi se od jutra do mraka, nekad i po mraku. Moraš ujedno biti i svoj veterinar, slikovito rečeno, te se moraš puno žrtvovati.
– Obrađujem oko 80 hektara zemlje, radim od 9 pa do 5 popodne. Jedno vrijeme išao sam raditi i po mraku, no tad se ne odmori čovjek i drugi dan je ‘za ništ’, kak’ se kaže. Velik dio toga što proizvedemo ostaje doma na imanju za naše potrebe, a jedan višak prodamo. Imamo kukuruz, ječam, pšenicu, lucernu, livade, doma je 60 komada stoke, od toga 35 krava. Teliće koje ne mislimo ostaviti odmah prodamo, a muško ostaje i to ide za tov – govori Lukić.
Cijena mlijeka je dosta mala, sada je oko 2,70 kuna, a trebalo bi biti barem 3,50 kune da bi se isplatilo. No, sve mlijeko uvoze izvana, a naše izvoze jer je kvalitetnije. Ovo uvezeno neće ni ‘skipeti’. Kupiš soju, suncokret, vitamine, platiš veterinara i novci se vrte u krug, to je sve preživljavanje što se tiče stočarstva. Bikovi bi trebali imati zagarantiranu cijenu tako da se zna ako imaš 30 bikova znači da će se zaraditi toliko i toliko kad ih prodaš sljedeće godine. Stočarstvo polako nestaje, nema podrške od države, došli su veliki lobiji, priča Nenad Lukić. S druge strane, ratarstvo dosta ovisi o godini, o vremenu, o urodu.
– U današnje vrijeme sve ide gore, cijene su otišle 150 posto gore, umjetno gnojivo, sjeme, veterinarske usluge, gorivo… Imam zemlju u Novom Virju, Molvama, Kalinovcu, Ferdinandovcu. Raštrkano mi je 60 parcela, ali drugačije ne možeš. Ima 10 vrsta zemlje, negdje je tvrdica, negdje pak nije. Ali, imamo kvalitetne proizvode, evo npr. kod nas najgori kukuruz u Slavoniji je najbolji, ona je priča za sebe. Kod nas su najbolje zemlje – kaže ovaj poljoprivrednik iz Novog Virja koji ima pet traktora, posljednje je kupio New Holland, tamo prije Božića. S njim je jako zadovoljan, iako je Zetor oduvijek bio traktor blizak poljoprivrednicima.
– Holland je udobniji, brži, moderniji, ima klimu. S njim dnevno napravim 16 rali zemlje, dok sam sa Zetorom mogao napraviti 11, možda 12 dnevno. Jednostavno pokušavaš pratiti modernizaciju, a to je sve teže jer je sve otišlo gore zbog EU fondova koji su podigli cijene traktora i priključala, novi traktor sad košta pola milijuna eura – kaže Lukić koji je ove godine imao 700 tona kukuruza s čime je prezadovoljan.
Lani je bilo malo više, ali je cijena bila manja. Sve ovisi o godini. Ljetos je i pšenica bila jeftinija nego kukuruz koji je koštao 1,40-1,50 kuna, dok je pšenica bila po 1-1,35 kuna. No, onda to postepeno raste pa se pokrije sve.
– Ja osobno nisam za stočarski dio, to ne preferiram dok moji doma budu mogli oni budu to držali. Nema radne snage, moraš imati nekoga ili vas mora bar troje, četvoro biti doma. Isto tak, ne isplati se zapošljavati nekog zbog svih davanja. S druge strane, ne možeš živjeti samo od ratarstva, moraš imati i krave i bikove jer inače nemaš prihode svaki mjesec. No, ja se ni sa kim ne bih mijenjao, doma si stalno, radiš svoj posao i ni’ko ti ne ‘cvanka’ – rekao je za kraj Nenad Lukić.
