Da Koprivnica ne obiluje samo talentiranim glazbenim već i likovnim umjetnicima, potvrđuje likovno stvaralaštvo Teodore Lukavski. Od kad zna za sebe, Teodora uživa u crtanju, slikanju i fotografiranju.
– Satima sam znala slikati u maminom ateljeu koji se nalazio u podrumu zgrade, često se smrzavajući uz malu grijalicu. Kroz srednju školu i fakultet su me najviše zanimali portreti olovkom ili ugljenom na papiru, a nakon fakulteta sam počela više eksperimentirati s raznim medijima isprobavajući tako sve ono za što do tada nisam imala mogućnosti – kaže Teodora.
Iako je faza eksperimentiranja i dalje prisutna, trenutno intenzivnije slika akrilom na platnu. No kako i sama kaže, kod nje se tehnika slikanja stalno mijenja čime si zapravo daje slobodu da određenu ideju prenese onako kako misli da joj odgovara. Nedavno se tako okušala u linorezu i monotipiji.
– Zaljubila sam se u Degasove monotipije i morala sam probati tu čudesnu tehniku koja radu daje ogromnu atmosferičnost. S druge strane, s linorezom moraš točno znati što hoćeš, pa se tako i taj pristup nastanka rada mijenja. Super je što je proizvod rada matrica kojom dalje možeš otiskivati rad više puta – objašnjava Teodora te dodaje kako se upravo kod te tehnike rodila ideja da svoje radove otisne na pamučne torbe.
– Kod ovog procesa moraš paziti na dosta stvari kako bi se dobio (donekle) jednoličan otisak. Ali s druge strane, u tome je čar. Savršeno nesavršenstvo. Svaki rad je individualan iako su nastali od iste matrice – kaže Teodora.
Dodatan šarm njezinim torbama daje tehnika bojadisanja prirodnim bojama kod koje se sve temelji na eksperimentiranju. Spoj bojadisanja kurkumom i raznim čajevima u kombinaciji s linorez otiskom Teodori se činio kao interesantan način prezentiranja rada pa joj je tako u planu nastaviti sa izradom ovih unikatnih torbi.
Da njezinoj mašti i kreativnosti nema kraja potvrđuju i recentniji radovi koji promatrača uvode u svijet tzv. magičnog realizma u kojem se elementi fantastike isprepliću sa stvarnošću. U njima uglavnom prevladavaju mistična šumska bića poput lisice, srne i zeca.
– Životinje su oduvijek bile prisutne u mojim radovima. Postoji mgućnost da su mi nekoć inspiracija bili mnogobrojni plišanci, knjige o životinjama te razni dokumentarci koji su tada bili redoviti dio televizijskog programa. Ovo je sada na neki način povratak te “životinjske faze”u malo naprednijem izdanju – priča Teodora. Kaže kako je isto tako zanimaju i ljudi pa trenutno u glavi ima viziju prikazivanja odnosa ljudskog i životinjskog svijeta, no vrijeme će pokazati kada će se to dvoje u jednom trenutku spojiti i iznjedriti neku novu fazu. Inspiraciju, između ostalog, pronalazi u baroknim slikama, Rembrandtu, slikama koje radi Meagan Rodgers te noir filmovima.
– Mislim da su uzori sve ono u čemu možeš naći inspiraciju i dalje ju prilagoditi svojem stvaralaštvu. Ono što me jako privlači kod baroknog slikarstva i noir filmova je baš taj chiaroscuro, međusobni odnos svijetla i tame koji me jako fascinira i uvijek počnem rad s tim na umu – kaže Teodora.
Dobar primjer toga može se vidjeti i na jednom od dva velika murala koje je oslikala na zgradi FUNK-a u Kampusu u sklopu Street Art Festivala za kojeg kaže da je predivno iskustvo, iako ponekad zna biti naporno.
– Cijele dane provodiš uza zid ali to ne primjećuješ sve dok ne prestaneš slikati. Pa onda osjetiš glad i shvatiš da nisi jela cijeli dan. Ili, hoćeš još malo slikati pa se to pretvori u noćno slikanje uz bljeskalicu mobitela. Ali na kraju se sve to isplati jer se zabaviš i upoznaš druge kreativce – priča o svom iskustvu Teodora.
Njezin rad, trud i kreativnost prepoznali su i u AK galeriji te je od ove godine ponosna članica Ateliera Koprivnica.
– Budući da mjesta čine ljudi, meni je čast biti dijelom toga mjesta. Za mene to znači češće izlaganje i puno kvalitetnog druženja s dragim ljudima – zaključuje Teodora.
Za nas ostale, to znači da ćemo i dalje moći uživati u Teodorinim radovima, a sa željom za stvaranjem i maštom poput njezine vjerujem da će se za nju čuti i van naše male Koprivnice. Silva Jambrešić
