Uz mnoge druge, na našem prostoru djeluje i pokret Hare Krishna. Zapaženi su tako egzotični nastupi članova ovog pokreta po trgovinama u narančasto-bijelim odijelima, izbrijanih glava i s orijentalnom pjesmom i glazbom. Povremeno se organiziraju i glazbeni festivali, prigodni koncerti te razne tribine kojima sve više privlače dosta mladih. Zapravo, možemo reći da su rezultati njihove misionarske aktivnosti sve vidljiviji.
Ponukani znatiželjom što je zapravo hari krishna i što ona predstavlja, porazgovarali smo s Koprivničankom Marijanom Herman koja nam je rekla kako je Hare Krishna popularno ime za ISKCON, Međunarodno društvo za svjesnost Krišne ili Boga.
– Međunarodno društvo za svijesnost Krsne u Republici Hrvatskoj je po pravnom statusu vjerska zajednica i spada u red neprofitnih organizacija. U Hrvatskoj djeluje od 2003. godine kada je i uvedeno u evidenciju vjerskih zajednica pri Ministarstvu uprave. Tada je ime zajednice bilo Vaišnavska vjerska zajednica u Hrvatskoj koje je 2014. godine promijenjeno u sadašnje Međunarodno društvo za svijesnost Krsne – objasnila je Marijana dodavši kako je ISKCON ili Hare krsna pokret na hrvatskim prostorima nazočan od 1980. godine, a u Koprivnici od jeseni 1993. kad su počeli i prvi javni programi jer se upravo tada, kaže, okupila nekoicina zainteresiranih osoba koje su nastavile djelovati. Trenutno ISKON broji 20-ak članova i solidan broj simpatizera, a broj se, kako kaže Marijana mijenjao kroz godine od početnih pet, šest iskrena posvećenika ili bhakte, do sadašnjih 20 bhakti.
Što se tiče djelovanja unutar zajednice, Marijana nam je kazala da je kroz 28 godina djelovanja bilo raznih aktivnosti, a kao jednu od važnijih je istaknula harinamu, odnosno skupno pjevanje Gospodnjeg.
– Svaki mjesec slavimo dane pojave Gospodina u Njegovim različitim inkarnacijama ili Njegovih povjerljivih pratioca, ponekad smo čak imali javne programe na koje bi pozivali putujuće propovjednike ili bi ih organizirali kod kuće. Ipak, četiri festivala su za nas najvažnija, a to su Gaura (gor) Purnima što predstavlja dan pojave zlatnog avatara Caitanye Mahaprabhua (božanska inkarnacija) koji se pojavio prije više od 500 godina u željeznom dobu. On je preporučio skupno pjevanje Svetog Imena i prorekao da će se Sveto Ime Gospodina čuti u svakom gradu i selu što se i obistinjuje. On se održava u veljači. Drugi festival zove se Nrsimhadev (Nisimhadev) kada se Gospodin pojavio u zlatnom dobu ili Satya yuga kao polučovjek polu lav da bi zaštitio svog velikog bhaktu(posvećenika ) malog dječaka Prahlada od njegovog demonskog oca Hiranyakašipua koji je terorizirao cijeli svijet. Taj festival slavi se u travnju – pojašnjava Marijana te dodaje kako je sljedeći Ram Navami, odnosno dan pojave Gospodina Ramacante i to doba se zvalo Treta Yuga ili srebrno doba te se slavi u svibnju.
Četvrti po redu je Krsna Janmastami, dan pojave Krsne na planeti Zemlji prije više od 5000 godina kada je kaže, griješna obitelj Kurua kroz politike intriga i spletki htjela ubiti pobožne Pandave odane religijskim principima istjerajući ih iz kraljevska koje im je pripadalo i tako je došlo do vrhunca bitke na Kurukšetri u kojoj je poginulo milion ljudi. To je brončano doba i slavi se ovisno o astrološkom proračunu krajem kolovoza ili početkom rujna mjeseca.
Osim festivala, postoje i duhovne aktivnosti koje, kako kaže Marijana, podrazumijevaju molitvu (mantranje Hare Krsna maha mantre na brojanici koja je načinjena od svete biljke tulasi, obožavanje Božanstva, ponude hrane i drugih odgovarajućih stvari kao što su mirisni štapići, svijeće, cvijeće i uz to upućivanje molitva, odnosno odgovarajućih vedskih mantri te održavanje predavanja o duhovnim temama iz drevnih vedskih spisa kao što su Bhagavat Gita, Srimad Bhagavatma i Caitanya Caritamrita koje slijede pod vodstvom duhovnih učitelja .
– Moja osobna služba se mijenjala ovisno o rastu i napretku zajednice od organizatora programa, brizi o novim ljudima, kuhanje vege hrane, uređivanja oltara…- kazala je Marijana te dodala kako obrede imaju svaki dan, a da ovisno žive li u hramu ili kući, taj program se može razlikovati u vremenu obavljanja duhovnih aktivnost i vrsti službe.
– Poanta obreda je da se članovi okupe i zajedno pjevaju vaisnavske pjesme i to se zove bhajan ovisno da li je kratak ili do maksimalno sat vremena ili pak plešemo, a to se zove kirtan. Nakon toga slijedi japa ili osobno mantranje svetih imena Hare Krišna Maha Mantre na zrncima brojanice od svete tulasi biljke. Za posvećene osobe minimalni broj krugova je 16, nakon toga pročita se neki stih iz Srimad Bhagavatama (duhovnih aktivnosti) i onda slijedi doručak i svatko ide obavljati svoje dužnosti ili dharmu. Navečer se obitelj ponovo okupi pjevajući večernje pjesme pročitajući neki stih iz Bhagavat gite – pojasnila nam je Marijana jedan dan u Hari Krishni.
U Hari Krishnoj postoje četiri vrste asrama (reda života): bramachari ili učenici, grihaste ili obiteljski ljudi, vanapraste koji se odvajaju od obitelji u starijoj životnoj dobi da bi se dublje posvetili apsolutnoj istini te sanyasi, odnosno odvojeni red života koji putuje po svijetu i propovjeda nauku o Bogu.
Kako postoje asrami, tako postoje i varne ili odlike koje su dobili prema psihofizičkim sklonostima, a to su: bhrahmane, ksatryje, vaisye te šudre i svi ti staleži su potrebni u društvu.
– Ove četiri duhovna reda i sklonosti predstavljaju prirodnu podjelu društva u skladu sa sklonostima i to se zove Varnasrama – istaknula je Marijana te dodala kako se njihova teologija i filozofija zasniva na uvjerenju da je duša njihov vječni identitet, dok su tijelo i svi ostali identiteti u vezi s njim prolazni poput rase,spola,društvenog statusa i nacije.
– Cilj naše duhovne prakse je kroz svoje duhovne aktivnosti razviti ljubav prema Bogu. Na putu do ostvarivanja takvog uzvišenog cilja i kroz upute duhovnog učitelja neprekidno radimo na razvoju svijesti i našem duhovnom identitetu i duši koja se nalazi u srcima svih živih bića i zbog toga je naša kultura ishrana vegetarijanska. Kao duhovna živa bića, mi smo izvorno svjesni Krišne, ali zbog zagađenosti materijom od pradavnih vremena, naša je svjesnost izopačena utjecajem materijalne atmosfere. To materijalno ozračje u kojem sada živimo naziva se maya ili iluzija. Pod utjecajem te iluzije mi pokušavamo gospodariti materijalnom prirodom, ali smo zapravo podložni utjecajima njezinih neumoljivih zakona. Mi pokušavamo iskorištavati prirodna dobra koje nudi materijalna priroda, ali time se zapravo sve više uplićemo u njezine zakonitosti. I zato, iako ulažemo znatan napor da bismo pobijedili prirodu, time ipak postajemo sve više ovisni o njoj – zaključuje Marijana.
