Svi smo mi barem jednom prošetali gradom, razgledavajući izloge radnji i prozore kafića na kojima stoji natpis ´zatvoreno zbog preuređenja´. U Koprivnici, na primjer, ako prošećemo trgom bana Josipa Jelačića (to je onaj trg pored Zrinskog za koje sve baš briga i za koji mnogi niti ne znaju da je trg ili misle da je samo neko čudno proširenje Zrinskog trga, a nekmoli da bi se usudili pogađati kako se zapravo zove), čitat ćemo redom ´zatvoreno zbog preuređenja´, a slično je i u nekim drugim našim centralnim ulicama poput one Ante Starčevića gdje je sve također ´zatvoreno zbog preuređenja´ ili ulici Antuna Nemčića prema trgu Mladosti gdje se stvari također zatvaraju zbog preuređenja ili pak u Svilarskoj, iako je zanimljivo da je za Koprivničance centar vrlo uzak pojam pa kad jednom nogom kročimo nekoliko metara dalje od popularne voćarne ili nekoliko koraka dalje od popularnog salona namještaja ili pak nekoliko koraka dalje od Sinagoge ili koji korak dalje od tzv. Turista, imamo dojam da više niti slučajno nismo u centru, no o tome nekom drugom prilikom…
Ono što sam zapravo htio reći je da čovjek, šećući gradom i razgledavajući sve to što je ´zatvoreno zbog preuređenja´ jedino može pomislit ´ah, kako li će samo sve biti lijepo kad se jednom ponovno otvori!´. U krajnjoj liniji, i naš je glavni trg i mjesto za koje se svi možemo složiti da je centar i koje, dapače, zovemo ´grad´ kad odlučimo otići ´do grada´ ili nas netko pita gdje se nalazimo, zatvoren zbog preuređenja i možemo samo zamišljati kako li će samo biti lijep jednom kad se ponovno otvori.
No, realnost je, kao što smo već i navikli, prilično drugačija od naših primisli i nadanja pa se mnoga od tih mjesta nikada ne preurede niti ponovno otvore i nisu lijepa ili ljepša nego što su bila prije. Slično je ovih dana i s Vladom koja se također ´zatvara zbog preuređenja´ kao što je to neki dan najavio premijer Plenković. Plenković nas je, u jednom od sad već standardnih, a sve popularnijih redovnih obraćanja nekome javnosti, izvijestio da su mu članovi Predsjedništva, Nacionalnog vijeća i Kluba zastupnika HDZ-a na zajedničkoj sjednici dali mandat za rekonstrukciju vlade, ne otkrivajući još rokove, imena i broj ministara koje bi rekonstrukcija obuhvatila ili bilo koje informacije vezane za tu temu koje su uopće važne i koje zapravo možda donekle u nekom slučaju više-manje nekog i zanimaju.
Plenković nas uvjerava da potporu za rekonstrukciju ima a priori te da svi partneri ´čvrsto stoje za stabilnost vlade, parlamentarne većine i za suradnju´. Premijer će si sada uzeti vremena za analizu i sve korake koje valja poduzeti, a za što se nada da ćemo mu svesrdno dopustiti, a rekonstrukcija će biti, kako kaže, ´kada odlučimo da će biti´, no najvjerojatnije oko Uskrsa što je i prigodno kao dan kad obilježavamo novo rođenje ili dapače uskrsnuće nečega ili nekoga za koga se mislilo da je mrtav. Vlada možda nije mrtva u onom uskršnjem smislu, ali čini se da jest u onom političkom i da je čak i njoj jasno da je vrijeme za jedno uskrsnuće. Možda će se nekome učiniti neukusnim što povlačim paralele s rekonstrukcijom Vlade i Uskrsom ili, posljedično, premijerom i Isusom, no rekonstrukcija jest uskrsnuće, Plenković u Hrvatskoj jest Isus, a datum ´oko Uskrsa´ jednostavno ne dozvoljava da se takva paralela ne povuče.
No, ono što je važno jest da će vlada koja se sada zatvorila, nakon preuređenja biti jednako gadna, jadna, korumpirana i nesposobna kao što je bila i do sada i da nam se neće dogoditi ništa lijepo ili barem ljepše u odnosu na ono što je bilo prije. Dobro, možda ćemo imati o čemu pisati, možda ćemo se imati o čemu šaliti kad u uredu pijemo prvu jutarnju kavu s kolegama i najradije ne bismo pričali ni o čemu, ali ne možemo pobjeći od ustaljenih društvenih i uredskih konvencija, možda će se premijer pohvaliti kako je po ne znam koji put maknuo one koji su završili pod istragama ili u zatvorima i zamijenio ih novim, još boljim i još kompetetnijim ministrima koji će izdržati barem nekoliko mjeseci prije nego što završe po istragama ili po zatvorima, ali neumoljiva je činjenica ova – ne može se trulež zamijeniti truleži uz očekivanja da nova truležneće biti trula.
Da se poslužim naslovom live albuma grupe Buldožer (znate onaj s golim, naprćenim guzama), sve je to izlog jeftinih slatkiša pa sjetimo se stihova Pod njihovim štetnim utjecajem/ moždana kora postaje mekša/ obrisi realnog polako počinju da se tope/ u odnosu 1 gram realnog/ 3 grama mašte (…) Njihovo štetno svojstvo/ sastoji se u sve češćoj upotrebi/ u sve većim količinama/ koje brzo prelaze sa lakih na srednje/ sa teških na teže/ i sa težih na one najteže/ Kratkotrajni osjećaj olakšanja/ plaća se gubitkom pamćenja /opći pad inteligencije /prate smetnje u funkciji /postaju akutne i polako ali sigurno/ zadobijaju kroničan oblik/ Konačno nastupa agonija/ njen strašni zagrljaj/ kao što nam je svima poznato /taj zadnji čin izbliza/ može podnijeti samo hladno oko kamere. Molim fotos!
