Više od stotinjak pehara s natjecanja u zemlji i inozemstvu za uzgoj pasa prikupio je Miroslav Gložinić (64) iz Đelekovca koji se već 45 godina bavi uzgojem njemačkih kratkodlakih ptičara. Prvo registrirano leglo imao je već 1974. godine u vrijeme dok je još pohađao drugi razred Strojarsko-tehničke škole u Varaždinu gdje se učlanio u njihovo Kinološko društvo, a nakon dvije godine postao je članom Kinološkog društva Koprivnica čiji je aktivni član i danas. U Kinološkom društvu Koprivnica vođa je uzgoja za lovne pasmine pasa, vodi lovnu kinologiju, član je Izvršnog odbora te je i kinološki sudac, ali s obzirom na to da se ozbiljno bavi uzgojem i sudjeluje na raznim natjecanjima ne sudi, kaže, zbog sukoba interesa.
U razgovoru ističe da se s čovjekovim najboljim prijateljem druži otkada zna za sebe, a prvog psa, ženku njemačkog kratkodlakog ptičara imenom Tisa dobio je od oca 1974. godine i od tada kreće njegova priča o uzgoju pasa, odnosno njegova kinologija.
– Ljubav je to koju mi je prenio djed, strastveni lovac, a i otac mi je bio veliki ljubitelj pasa pa bi se moglo reći da mi je ljubav prema psima i kinologiji u genima– našalio se Miroslav, vlasnik uzgajivačnice od Gložinića F.C.I. 2351.
Danas se njegovi psi nalaze diljem svijeta, od Europe i Amerike do Kanade, a u svojem je životu, kaže, proputovao sa psima i za psima oko tri i pol milijuna kilometara i poderao 13 automobila.
Miroslav nam je otkrio i što se od pasa očekuje na izložbama i kakvi uopće moraju biti psi za izložbe, a posebno nam je naglasio kako se cijeni kada se pas prijavi u razred radnih pasa na izložbama s obzirom na to da su njemački kratkodlaki ptičari radni psi. Što se tiče rada njemačkog ptičara kratke dlake vrhunac je kada pas položi svestrani ispit, a to znači da pas radi u polju, vodi i šumi.
– Cilj mi je uzgojiti psa koji može odraditi lov u najtežim situacijama na najtežem terenu, natjecati se sa psima koji su na vrhu i biti eksterijerno pravilan pas, jednom riječju – svestranog psa, objašnjava Gložinić te dodaje kako je za stjecanje potrebitih znanja i praktičan rad uzgajivača potrebno odvojiti puno vremena i truda pa je on sa svojim psima i po 12 sati dnevno.
– Sa psima se mora puno raditi, unaprjeđivati njihove vještine. To traži puno vremena i truda, ali kada službenom ocjenom vaš pas dobije priznanje i vi ste dobili nagradu za svaki trenutak proveden s njim – rekao nam je Miroslav, dodajući kako u pozadini svega ipak stoji ljubav prema psima, prirodi i lovu.
Inače, Miroslav, osim što sa svojim ljubimcima odlazi na natjecanja u radu, odlazi i na natjecanja u eksterijeru gdje se gleda pseće držanje, hodanje i sam izgled.
– Svi psi koji idu na izložbe, moraju biti socijalizirani, što znači da ne smiju biti opasni ni za ljude ni za druge životinje. Moraju dozvoliti da ih kinološki sudac detaljno pregleda. Tako da se oni od malih nogu uče socijalizaciji, što s ljudima, što s drugim psima – ističe Miroslav i dodaje da iako su svi njegovi psi iste pasmine, svaki od njih ima svoj poseban karakter, a na njemu je, kaže, da prepozna koja je njegova najbolja osobina i za što je sve on kao jedinka sposoban.
S obzirom na to da su Gložinićevi psi kroz godine postizali vrhunske rezultate na natjecanjima u radu i eksterijeru upitali smo Miroslava što je sve potrebno da bi pas dospio do međunarodnih specijalnih izložba pasa, odnosno osvojio prvo mjesto na svestranom ispitu.
– Bitno je puno trenirati i znati odabrati pravi trenutak, odnosno starost i zrelost pasa. Ja svoje pse pripremam na izložbe od devet mjeseci starosti nadalje, a u sam trening ulažem puno vremena. Što se tiče radnog dijela često, s njima odlazim u lov na fazane, patke, prepelice, guske i zečeve – ističe Miroslav čiji su lovački psi odlični i za traženje bijelih tartufa pa je tako nekolicinu prodao u Istru gdje je taj ‘hobi’ jako popularan.
O tome koliko su njegovi psi dobri, najbolje govore stečena priznanja i nagrade te zadovoljni kupci štenadi iz uzgajivačnice.
Kako je obišao milijune kilometara, ima mnoštvo iskustva u obuci pasa, ali i veoma lijepe uspomene s izložbi. Jedna od nedavno održanih izložbi bila je i ona u lipnju ove godine u mjestu Radošina, 50-ak kilometara udaljena od Nitre u Slovačkoj gdje je Hella od Gložinića između 43 njemačka kratkodlaka ptičara osvojila naziv klupske prvakinje Slovačkog kluba njemačkih ptičara kratke dlake čiji je Gložinić i član. S obzirom na to da je bila prijavljena u kategoriji radnih pasa stekla je kandidaturu CAC za šampiona ljepote Slovačke.
– Riječ je o specijalnoj klupskoj izložbi ptičara u sklopu koje je održano ukupno osam izložbi, a moja troipogodišnja Hella bila je najbolja. Dakle, nakon osam izložbi održano je i završno natjecanje svih pasa koji su bili prijavljeni u klasi radnih pasa i tu je Hella od Gložinića pobijedila konkurenciju na što sam jako ponosan. Moram spomenuti i kako je Hella ove godine i na klupskoj izložbi Hrvatskog kluba ljubitelja njemačkih ptičara kratke dlake u Dugom selu također pobijedila i osvojila naziv klupske prvakinje i prvaka pasmine B.O.B.
Isto tako, Hella se 2021.godine u rujnu natjecala na dvije međunarodne izložbe u Osijeku gdje je stekla dvije kandidature CACIB za internacionalnog šampiona u ljepoti – govori nam Miroslav te dodaje kako je i Hellina sestra Vally od Gložinića također vrhunska kuja s kojim je postigao odlične rezultate, a koja je na specijalnoj izložbi u Radošini u konkurenciji 10 prijavljenih ženki osvojila prvi odličan i kandidaturu CAC.
– Moram istaknuti da je moja Vally na 20. godišnjici Hrvatskog kluba ljubitelja njemačkih kratkodlakih ptičara bila mladi klupski prvak i prvak pasmina, odnosno pobjednik specijalne izložbe – ističe Miroslav.
Valja spomenuti i kako su Miroslavovi psi smješteni u jednoj posebnoj kući u njegovom dvorištu gdje su im boksovi i gdje imaju dovoljno slobode za trčanje i igru jer je bitno, kaže, da se psu omogući pasji život, odnosno da mu se približi prirodna okolina.
U razgovoru smo se dotakli i prehrane jer nas je zanimalo ima li tu kakve posebnosti na što nam je Miroslav kazao kako on ima svoj sistem ishrane, no nije nam htio otkriti svoje tajne sastojke.
– Ne jedu samo kupovnu hranu jer je to, možemo reći, kao McDonald’s za životinje. Hrana se mjeri po kvaliteti i sadržaju mesa, važno je da nema previše aditiva i soli. Brinem da jedu kombiniranu hranu i ona mi se pokazala kao pun pogodak – kazao nam je Miroslav te dodao kako njegova cijela obitelj živi za pse, a ne za zaradu jer toliko kilometara koliko je on prošao sa svojim psima, sigurno ne prolazi nitko iz zarade, već iz čiste ljubavi prema njima, dodao je.
– Svim lovcima, kinolozima i ljubiteljima pasa savjetujem da ne nabavljaju životinju, ako ne gaje ljubav prema njoj. Ne može se psa držati zavezanog na lancu, nego ga treba njegovati i brinuti se za njega. Vratit će ti dvostruko od onog koliko mu daš, samo se treba baviti njime – poručio je ovaj iskusni uzgajivač njemačkih kratkodlakih ptičara ujedno i jedan od rijetkih uzgajivača tog tipa u Hrvatskoj, a sigurno i jedini u našoj županiji kao i u hrvatskoj lovnoj kinologiji s kojim se Podravina itekako može pohvaliti.
