Posjetili smo koprivnički aerodrom na Danici, službeno registriran kao uzletno – sletna staza gdje se vikendom okupljaju zaljubljenici u avione i jedriličarstvo i razgovarali s gospodinom Dušanom Dulikravićem, predsjednikom udruge Aeroklub Krila Koprivnice i voditeljem obuke za voditelja jedrilice. Koprivnički aeroklub trenutno broji 30-ak aktivnih članova koji redovito lete. Osim Koprivničanaca, članovi dolaze iz Zagreba, Slovenije i mnogih drugih mjesta iz cijele regije. Prošle godine službeno su registrirali školu za voditelja jedrilice koju mogu upisati svi zainteresirani. Škola je usklađena s programima Europske unije, tako da sa stečenim certifikatom možete letjeti u cijeloj Europi. Rok za usklađenje programa s EU isticao je prošle godine, baš u vrijeme kada su osnivali školu, tako da su bili među prvima u Hrvatskoj koji su ostvarili tranziciju na novi program, dok je drugim klubovima trebalo puno vremena za prilagodbu. Od upisanih šest kandidata, tijekom 2021. godine pet ih je dobilo dozvolu za upravljanje jedrilicom.
– Mi smo volonteri, radimo prema dogovoru, prilagođavamo se jedni drugima, zato škola i traje malo dulje. U programu je 45 letova, a nakon 30 do 35 letova možete samostalno poletjeti, zavisi o tempu usvajanja gradiva kod kandidata. Radimo obuku na vitlu jer je to relativno jeftino, ali imamo i šlep avion za vuču jedrilice. Vitlo služi za vuču jedrilice pomoću sajle. Sajla se razvuče autom po pisti od kilometra i zakvači se jedrilica. Prošle godine smo napravili 590 startova sa vitlom. Još jedan od uvjeta za dobivanje dozvole je da jedriličar treba napraviti 50 kilometara prelet na jednosjedu, to je otprilike od Koprivnice do Đurđevca i natrag. Ako nije sposoban sam, može napraviti dulji prelet od 100 kilometara u dvosjedu s nastavnikom. Teorija ima osam predmeta, a mi radimo interno testiranje nakon kojeg se polaže ispit u Agenciji za civilno zrakoplovstvo. Taj certifikat vrijedi dvije godine. Moj sin Igor završio je prometni fakultet, smjer zrakoplovstvo, te je izradio sve programe edukacije – kaže Dušan.
Osim financijske naknade od 12 tisuća kuna, postoje i neki osnovni uvjeti koje morate zadovoljiti da biste mogli pohađati školu za voditelja jedrilice. Prvenstveno trebate biti spremni odvojiti dosta slobodnog vremena vikendima, a i postoje neka ograničenja težine pilota. Morate minimalno imati 65 kilograma, a ako ste lakši, tada se stavljaju utezi od pijeska u jedrilicu ne bi li se nadoknadila težina.
– Kad položite ispit za voditelja jedrilice, dobivate jedriličarsku dozvolu u koju vam se upisuje rejting i sva ovlaštenja. Ukoliko želite samostalno upravljati jedrilicom s motorom, morat ćete položiti dodatni ispit i dokazati svoju sposobnost upravljanja takozvanom self-launching jedrilicom kojoj motor služi za samostalno polijetanje. Touring Motor Glider ima motor i može letjeti kao avion, a može i jedriti bez motora. Voziti avion nije teško, slično je kao da vozite auto, samo još postoji dodatna dimenzija kretanja. Uz lijevo, desno, naprijed, nazad imate još gore i dolje – kaže Dušan.
Klub ima tri vlastite jedrilice, dvosjed i jednosjed za školovanje i obuku te plastičnu jedrilicu za natjecanja. Sportska jedrilica je teška 300 kilograma, dvosjed 190, a plastična 280 kilograma. Imaju ogromnu površinu krila i to je glavni razlog zbog kojeg mogu letjeti. Iz Koprivnice lete do Ludbrega, a s jednosjedom i do Varaždina. Brzina i udaljenost do koje mogu doći jednim letom ovisi i o vjetru i vremenskim uvjetima koje članovi redovito i temeljito prate.
Aeroklub Krila Koprivnice svim svojim članovima omogućuju najam jedrilica nakon položenog ispita. Start na vitlu naplaćujemo četiri eura, start avionom tri eura minutu, a za jedno vikend-letenje trošak bi bio nekih 40 eura. Uz startove, plaća se godišnji paušal za jedrilicu i članarina u udruzi ukupno tisuću i tristo kuna. Obaveza članova je i da pomognu u poslovima oko održavanja aerodroma barem 40 sati godišnje.
– Avijacija je jako lijep sport, ali će vam uzeti sve slobodno vrijeme. Kriva je percepcija da je ovo skup sport za bogataše, za druge sportove moraš puno više izdvojiti za opremu i troškove. Kad sam bio student, u vrijeme bivše Jugoslavije, sve je bilo jako dobro strategijski riješeno što se tiče avijacije. Klubovi su bili baza stvaranja kadrova za zrakoplovne kompanije, vojsku, policiju, ali to danas više tako ne funkcionira. Tada sam došao u klub gdje je sve bilo besplatno i imao sam puno vremena. Bilo nas je dvadesetak, pa sam mogao puno manje letjeti nego sad, otprilike pet minuta na dan. Sada imam mogućnost letjeti, ali nažalost nemam dovoljno vremena. Danas mladi radije sjede za računalom pet sati nego da tu na ovoj divnoj livadi zaplove jedrilicom pet sati. Rekao mi je jedan poznanik: Moj sin bi mogao sletjeti avion, pa on je to toliko puta vježbao na kompjuteru. Bilo bi bolje da ga dovede na pravi aerodrom – kaže Dušan.
U avijaciji je svaki pregled i rad popraćen papirologijom. Uz prateću dokumentaciju, u knjižicu aviona se upisuje svaki rad i pregledi aviona, redovni servis, mijenjanje svjećica, servis magneta itd. Uz određeni broj sati letenja, moraju se obaviti i određene provjere kao i kod automobila, a avion je plovan jedino ako su na njemu obavljeni svi redovni servisi. Jedina je razlika što ste kod automobila na zemlji ako i niste obavili servis, a kod aviona se ne smije dogoditi da motor stane jer ste u zraku.
– Mi se o svemu jako temeljito brinemo. Kad nam je došla inspekcija, bili smo jedini aeroklub u kojem nisu pisali nikakav nalaz, sve je bilo bez greške. Nismo registrirani kao aerodrom, već samo za školovanje. To nama u okviru djelatnosti ništa ne mijenja, jer možemo sve, imamo definiran sustav upravljanja sigurnošću, politiku sigurnosti i poštujemo sve zakone – dodaje Dušan.
Koprivnički aerodrom prije je imao certifikat, ali zbog birokratskih problema, najviše zemljišno-pravnih odnosa nisu mogli dobiti pravo korištenja državne zemlje na kojoj se aerodrom nalazi, tako da nisu mogli obnoviti certifikat za djelatnost unatoč tome što su već 30 godina u mirnom posjedu. Bili su vrlo uporni i Agencija je u zakon dodala mogućnost registracije i ako ste samo u procesu ishođenja dozvole, a još je niste dobili. Zamolbu za pravo korištenja državne zemlje šalju Ministarstvu državne imovine svaka četiri mjeseca, iako nikada nisu dobili odgovor. Još četiri aerodroma u Hrvatskoj također su na taj način dobili certifikate za djelatnost zahvaljujući njima i načinu na koji su to uspjeli riješiti.
– Htjeli smo da se naš aerodrom prikazuje i na zrakoplovnim kartama i to bi bilo odlično i za razvoj turizma u našoj Županiji, ali ako imate takav aerodrom, tu dolaze i brojne obaveze. Trebali bi imati vatrogasca certificiranog za gašenje požara na aerodromima, zatim čovjeka za točenje goriva, treba investirati u ljude, u produljivanja njihovih dozvola svake dvije godine, a tu su i neki zdravstveni uvjeti koje oni moraju zadovoljiti. To je nama bilo prilično teško ispuniti pa smo se odlučili samo za školu, bez komercijalnih letova – kaže Dušan.
Dušanovi sinovi veliki su zaljubljenici u Citroen vozila, tako da u svom vlasništvu imaju nekoliko restauriranih ‘Spačeka’.
– Imali smo u hangaru dva aviona iz 60-ih pa nas je to potaknulo da prije nekoliko godina organiziramo susrete odltimer automobila i oldtimer aviona. Dva puta smo bili domaćini državnog jedriličarskog prvenstva. Posjetio nas je i europski prvak u jedriličarstvu i mnogi drugi gosti iz inozemstva – dodaje Dušan.
U sklopu aerodroma nalazi se i kamp u kojem često borave njihovi gosti. Mnogi ljudi iz Zagreba koji imaju svoje privatne jedrilice dolaze u Koprivnicu, plate šlep i lete natrag u Zagreb. Aeroklub nudi i mogućnost panoramskih letova za građanstvo po cijeni od dvije stotine i pedeset kuna za let od petnaestak minuta iznad Koprivnice prema Šoderici. – Zainteresirani mogu doći direktno kod nas u Klub na Danici, tu smo svakog vikenda – uživamo, letimo, družimo se. – kaže Dušan. (Helena Hraščanec)
