Sport spaja, zbližava ljude, širi krug poznanstava i otvara mnoga vrata. Znaju to svi koji su se ozbiljnije posvetili bilo nogometu, rukometu, atletici ili nečem četvrtom. Osim što spaja i zbližava, sport i odgaja, a upravo je sve to doživjela Kristina Zeko (20), djevojka iz Viteza u središnjoj Bosni i Hercegovini koja je sa 16 godina stigla u Đurđevac samo zbog rukometa. U srijedu je dobila poziv, u subotu je već bila u gradu Picoka. Nije puno dvojila, znala je da voli rukomet i da želi napredovati, iskušati nešto na razini višoj od one koju je imala kod kuće.
– Rukomet igram od svoje 12 godine, prije toga sam trenirala karate i došla sam do smeđeg pojasa. Malo mi je dosadilo pa sam prešla u rukomet koji ponekad ide ruku pod ruku s karateom – priča Kristina, smijući se. Vladimir Suvajac i njegov brat primijetili su ju u kampu u Kozarskoj Dubici, prišli joj i pitali želi li se okušati u Hrvatskoj, u Đurđevcu. Veliku je ulogu tu odigrao i Darko Lacković, bivši član uprave rukometnog kluba Đurđevac. Ona je dešnjakinja i igra na poziciji lijevog i srednjeg vanjskog, a ponekad i desnog vanjskog igrača. Dakle, sve.
– Mislim da sam bolja u napadu nego u obrani, no radim s trenerom kako bih poboljšala svoja obrambena izdanja. Trener nam je Mato Matijević i jako ga cijenim, vidi se da je pun znanja i iskustva te je veliki dodatak klubu – kaže Kristina koja želi još napredovati pod njegovom palicom. Naučila je mnogo i od Vladimira Suvajca, no misli da joj Mato može otvoriti nove vidike. Navodi kako ju je naučio novim rukometnim stvarima, ali ne samo nju, već i ostale cure u klubu.
Ova djevojka iz Viteza živi u Đurđevcu, u stanu koji joj je osigurao klub, a osigurane ima i obroke. Kad je stigla u Đurđevac, krenula je u ekonomsku školu, tj. nastavila školovanje nakon što je položila razliku predmeta. Da je ambiciozna, svjedoči i činjenica da je upisala fakultet u Virovitici, smjer informatički menadžment.
– Kad sam odlazila od doma, tata mi je rekao neka sama odlučim, nije bio protiv tog. Shvatila sam da ću si morati sama kuhati, prati, čistiti… I mama je rekla da se sama odlučim, nisu imali ništa protiv toga. Sve se dogodilo jako brzo, u tri dana sam došla u Đurđevac – priča Kristina koja ima tri sestre, no ona je jedina u aktivnom sportu. Zanimalo nas koje su razlike u rukometu između Hrvatske i BiH.
– Puno je veća razlika, prva liga u BiH je kao tu druga, ili čak treća. Bila je tu velika prilagodba, no bio mi je san doći u Hrvatsku. Poslije toga ostala je samo hrvatska reprezentacija, onda sam ispunila sve svoje snove. Ovdje se radi puno profesionalnije nego ‘dolje’, puno su moj inat i snaga utjecali na bržu prilagodbu – priča Kristina koja ima dvojno državljanstvo. Velika je razlika između života u Bosni i u Hrvatskoj. Neke stvari koje se u Bosni rade ovdje su se radile prije 10 godina, pogotovo što se tiče sporta. Bosna je dosta zastarjela, kaže Zeko, savez se raspao, nema novca, ali ni uvjeta.
– Tamo se može živjeti lijepo, no ne da imaš novca na bacanje. Dosta ljudi se snalazi, radi više poslova, sport nije uključen u to – kaže. U dresu Đurđevca igrala je protiv profesionalki, a posebno je impresionirana razinom na kojoj igraju Podravkašice. Danas je Kristina jedna od domaćih, no nije joj bilo lako kad je dolazila.
– Bilo je u početku malo teško, ali Ivana Ferenčić mi je puno pomogla kad sam došla, upoznala me s curama, s ekipom. I Veronika Lacković mi je bila velika podrška – govori pa dodaje kako joj je i bivši član uprave Darko Lacković bio velika podrška. Naravno, i roditelji su važan čimbenik u cijeloj priči i teško joj pada što ih vidi tek nekoliko puta godišnje. Što se prije navikneš, bit će ti lakše, navodi ona. U gradu Picoka Kristinu znaju gotovo svi, tim više što konobari u kafiću u centru grada. Sretna je i zadovoljna u Đurđevcu, a mnogi je znaju po iskrenom osmijehu.
– Ovo sam htjela, utakmice koje sam gledala i igrala u Hrvatskoj, to sam htjela ja, htio je to i moj tata. Sviđalo mi se kako to sve ide, željela sam otići iz Bosne, a to je najlakše kroz sport, no htjela sam i steći obrazovanje – rekla nam je za kraj ova mlada rukometašica koju je sport doveo u Podravinu.
