Znam da se svi ovih dana bavite pljačkom INA-e, Plenkovićevom nevjerojatnom izjavom da bi unatoč tome Vladi trebalo čestitati, pedofilom koji je silovao svoju pokćerku pa su ga poslali na rad za opće dobro u udrugu za rad s djecom s posebnim potrebama, a što je šokiralo ministra Malenicu, požarom Bijele kuće u Bolu na Braču, dvojnim iskazivanjem cijena i uvođenjem eura, detaljima stravičnog ubojstva u Novskoj kojeg je počinio čovjek otprije poznat policiji po počinjenju istog stravičnog kaznenog djela, Vakulom i njegovim prognozama za prognozu za jesen i zimu, ratom u Ukrajini, cijenama goriva, prometnim nesrećama koje su skrivili pijani vozači i svim tim ostalim veselim temama, no mi ćemo se ovdje baviti Umbertom Ecom. Zašto? Zato što je Umberto Eco, talijanski romanopisac, essejist, filozof i jezikoslovac s posebnim interesom za semiotiku, bio pametan i učen čovjek koji je proniknuo u tajnu spokojne smrti, a koja bi se lako mogla iskoristiti i kao priručnik za lagodan život.
U svom eseju ‘Kako se spokojno pripremiti na smrt’ iz 1997. godine, Eco piše o učitelju i učeniku Kritu koji razgovaraju o važnim temama, baš kao Sokrat i Krito iz Alopece u Platonovom ‘Kritu’. Učenika zanima kako najbolje prihvatiti smrtnost i smrt, a učitelj ima neočekivan i jednostavan odgovor – uvjeriti se da su svi na svijetu budale. Pomisao na smrt u protivnom je nepodnošljiva jer kako spokojno umrijeti ako znamo da dok mi ležimo na posmrtnoj postelji, ljudi plešu u disko klubovima, briljantni znanstvenici otkrivaju tajne kozmosa, mediji nastoje prenijeti najvažnije i najtočnije vijesti, odgovorni poduzetnici milijarderi čine sve u svojoj moći da njihova proizvodnja ne uništava Zemlju, a pošteni političari pokušavaju izgraditi bolje društvo? Tako što ćemo se uvjeriti da su svi, ali baš svi na ovome svijetu ništa drugo do obične budale. To je proces, misli Eco, koji zahtijeva godine i godine predanog i minucioznog rada i nemoguće ga je požuriti jer se protivi inherentnom čovjekovom uvjerenju da su ljudi oko nas pametni zbog čega je, uostalom, život i vrijedan življenja. No, ako se uvjerimo u suprotno i prihvatimo da živimo u glupom svijetu okruženi budalama, smrt može postati vrijednom umiranja. ‘Učitelju, ne bih želio donositi ishitrene zaključke, ali mislim da ste budala’, odgovorio je učenik. ‘Vidiš, već si na pravom putu’, zaključio je učitelj.
Savjeti koje je Umberto Eco iznio kao pripremu za spokojnu smrt, lako se mogu koristiti kao priručnik za lagodan život. Tko je opljačkao INA-u? Budale. Što možemo reći da su naši vladajući koji misle da im se za takvo što treba čestitati? Možemo reći da su budale. Tko je dozvolio da pedofil koji je silovao svoju pokćerku završi na dobrotvornom radu u udruzi za rad s djecom s posebnim potrebama? Budala. Tko je šokirani ministar? Isto. Tko je kriv za požar u Bolu na Braču? Dapače, budala. Tko nam je u najgorem trenutku nakalemio euro? Jamačno neka budala. Tko je ubojica iz Novske? Budala, razumije se. Sinoptičari sa svojim prognozama prognoza za jesen i zimu? Ma pusti, budale. Tko je kriv za rat u Ukrajini? Budale, zna se. Cijene goriva? Budale. Tko pijan sjeda za volan? Nitko drugi, do neka budala. Ako se uvjerimo da su na ovome svijetu svi, ali baš svi osim nas ništa drugo do budale, život nam se ponovno može učiniti vrijedan življenja, a strahote kojima se svaki dan moramo baviti, čine se manje strašnima jer sve su to, vidjeli smo, ionako samo budalaštine.
[KOLUMNA] Kako se spokojno pripremiti na svakodnevicu?
