Dražen Magdić rođeni je Picok, odrastao je u Đurđevcu, a za svoje djetinjstvo kaže da je bilo kao iz najljepših dječjih filmova, uz igre skrivača, trčanje poljima, sve do kašnjenja u školu jer su se djeca cijelo vrijeme igrala.
– U Ulici Đure Basaričeka u Đurđevcu koja ima preko stotinu kuća, nisam bio samo u nekoliko njih, svi smo se igrali zajedno po cijele dane. Moja mama Štefica pripremala je ručak i za moje prijatelje, a ja sam često jeo i kod njih. Bila su to divna vremena. Moj je susjed bio pokojni Andrija Turković – Jendraš Pajdaš, koji je bio vrlo utjecajan u svim segmentima kulturnog društva u Đurđevcu, tako sa sam 1974. godine susreo i ekipu snimanja Gruntovčana, a u petom razredu osnovne škole kao član kino grupe posjetio sam snimanje filma Vlak u Snijegu na željezničkoj pruzi Katalena – Bjelovar – kaže Dražen.
Od rane je mladosti sportski aktivan. Košarku je počeo igrati u petom razredu osnovne škole u Košarkaškom klubu Mladost u Đurđevcu, pa sve do treće godine studija u Zagrebu. Diplomirao je na Rudarsko–geološko-naftnom fakultetu, gdje se kasnije i zaposlio kao asistent, a postdiplomski studij završio je u Beogradu. U Domovinskom ratu bio je jedanaest mjeseci kao pripadnik Hrvatske vojske, sve do 1992. godine kada se vratio na radno mjesto asistenta na fakultetu.
Policijska karijera
Policijski je službenik od 1994. godine, a radio je na radnim mjestima zapovjednika Policijske postaje, načelnika, glasnogovornika, voditelja Operativno-komunikacijskog centra, te u odjelu prevencije. Trenutno radi kao vođa grupe kriminalističke tehnike Kriminalističke policije koprivničko-križevačke. Najviše se usavršavao u segmentu digitalne forenzike, a završio je i Međunarodnu Policijsku akademiju FBI-a u Budimpešti. Potaknut željom da pomaže djeci, 2011. godine zajedno s gospodinom Pavličekom s Policijske akademije u Zagrebu, pokrenuo je Nacionalni program zaštite djece od vršnjačkog nasilja i nasilja na internetu, program koji je aktivan i provodi se i danas.
– Uspjeli smo u tih 11 godina razgovarati sa oko 16.000 roditelja i isto toliko djece, na što sam izuzetno ponosan. Rezultati su svakako vidljivi, a ravnatelji i nastavnici škola su nam potvrdili važnost i kvalitetu tog programa jer je vrlo aktualan. Predatori koji vrebaju našu djecu su iz cijelog svijeta i što mi više o tome govorimo i na to upozoravamo to će se manje događati. Svoja predavanja sam uvijek započinjao rečenicom: ‘Nemojte misliti da se to nama ne može dogoditi, to se događa svima nama, pa i ovdje u Koprivnici’ – kaže Dražen.
Od 2012. godine član je Hrvatske gorske službe spašavanja, a svoje kolege spasioce često zove ‘nježni divovi u crvenom‘.
– Kada uđeš u to, počneš živjeti na skroz drugačiji način zbog toga što naša dužnost pomaganja nema ograničeno vrijeme, moramo se pripremati i trenirati da bi u određenom trenutku, kad to zatreba, bili spremni to odraditi na najbolji mogući način. Hvala Bogu da imam zdravlja i snage da to mogu. To je ono što mi ne nedostaje – volje i želje, sve dok imam i zadnji atom snage u sebi, ja ću to raditi – kaže Dražen.
Aktivan je i u jednoj od udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a s obzirom na to da je i časnik Hrvatske vojske član je Hrvatskog časničkog zbora. Volontirao je u Udruzi ‘Bolje sutra’, ali nažalost zbog svog posla, to više ne stigne.
Uz pomoć Županije i uz potporu Zajednica športskih udruga Grada i Županije, te mnogih drugih pojedinaca, Dražen svake godine s ekipom Policijske uprave odlazi u Zadar na tradicionalnu utrku za osobe s invaliditetom ‘Wings for life‘ gdje trči za one koji to ne mogu.
Kao spasioc u HGSS-u ima punu podršku obitelji i prijatelja, ali i svojih rukovoditelja iz koprivničke Policije koji mu omogućuju da koristi godišnji odmor kako bi pohađao razne tečajeve i usavršavanja.
– Uvijek čovjek misli da su godine važne, važne su zbog puno stvari koje je teže odraditi kad čovjek ima 54 ili 55 godina, no ja sam već godinu nakon uključivanja u rad Hrvatske gorske službe spašavanja završio tečajeve za potrage, za prvu pomoć, digitalnu kartografiju, te tečaj za spašavanje na vodama u čemu sam vrlo aktivan i danas. To je način i stil života i neopisiv osjećaj, čovjek to jednostavno mora živjeti – kaže Dražen koji se prije nekoliko dana dobro snašao i u ulozi Djeda Mraza.
U ulozi Djeda Mraza
Posjetio je Dječji vrtić ‘Tratinčica’ i u četiri dana obišao na desetke vrtićkih grupa, te djeci donio veselje i najljepše želje, a planira posjetiti i Dječji odjel koprivničke bolnice.
-. Koliko ćemo se brinuti o djeci i pružiti im zadovoljstva i veselja toliko će i nama biti bolje. Sve ono što radimo sada, odzvanja u budućnosti. Želim se zahvaliti svojima u policiji što su mi dozvolili da mi naraste brada, jer to je poprilično važno za jednog Djeda Mraza. Djeca obavezno pipkaju moju bradu i oduševljeno viču: ‘Prava je! Prava je!’, jer to je znak da je i Djed Mraz stvarno onaj pravi – kaže Dražen koji je dobitnik Zlatne medalje grada Koprivnice 2013. godine za doprinos zaštiti i prevenciji nasilja nad djecom, te Zlatnog vola kao najvolonter Hrvatske gorske službe spašavanja i Udruge osoba s invaliditetom ‘Bolje sutra’, ali nagrade nisu ono što ga tjera naprijed kako bi i dalje pomagao onima kojima pomoć treba.
– Lijepo je kad ti netko nešto daruje, ali je lijepo i davati, možda čak i ljepše nego primati. Vjerujte mi, samim tim davanjem ne očekujući da te bilo tko potapša po ramenu i zahvali, u tišini odradiš svoj posao, a nagrada je uvijek ono unutarnje zadovoljstvo koje te ispunjuje – kaže Dražen.
