Narod na to gleda blagonaklono. Uskok ga uhitio jer je natjerao policiju da laže i mulja za njega? Pa tko to ne bi učinio da je u takvoj prilici?
Ni ovaj tjedan nije mogao proći a da nas HDZ još jednom ne podsjeti u kakvom beznadnom društvu živimo. I da nam, kad stvari sagledamo prisebno i u miru, zapravo nema pomoći.
Dogodilo se to da se ministar obrane Mario Banožić Bane – da, to je onaj baja s hrpetinom afera i latentnim sukobom s predsjednikom Zokijem Milanovićem – prijavio na državnu subvenciju za gradnju kuće. Pa su mediji onda objavili kako će mu država tu gradnju subvencionirati s više od 25.000 eura. I to unatoč činjenici da mu država plaća stan od 90-ak kvadrata u Zagrebu i da već ima stan od 80-ak kvadrata u Slavoniji.
U suštini je sve formalno-pravno čisto, dakako, jer je u slučaju kad HDZ-ovi kadrovi koriste javne rasurse i subvencije to uvijek i nedvojbeno tako. No, to je naravno i duboko nemoralno te nedostojno funkcije jednog ministra. Uostalom, čak je i sam premijer Andrej Plenković morao susprezati bijes nakon što su ga novinari priupitali za taj slučaj. Nije ga, kaže, Bane pitao ni kad se javljao na APN-ov kredit i subvenciju, pa neka sad sam objašnjava zašto je to učinio. I za njega je to bilo malo previše.
Nekako u isto vrijeme razveselilo nas je i puštanje iz pritvora veselog vukovarskog župana Damir Dekanića. Da, to je onaj lola koji se pijan spizdio sa službenom škodom pa onda u cilju zataškavanja prometne nesreće uvalio policiju, svjedoke i prijatelje u velika govna. Uskok ga je dao uhititi i uskoro će mu se suditi, ali ništa zato: Dekanić i dalje ostaje župan. Ne pada mu, kaže, na pamet da podnosi ostavku jer birači žele da on i dalje vlada.
Ostavku od njega ne traži ni HDZ koji mu je automatizmom suspendirao članstvo u stranci, ali potporu u Županijskoj skupštini i županijskoj upravi ne misli mu uskraćivati. A zašto bi, uostalom. Narod na to gleda blagonaklono. Uskok ga uhitio jer je natjerao policiju da laže za njega? Pa tko to ne bi učinio da je prilici? Mali obični ćovijek potpuno razumije te naše lučonoše napretka i blagostanja, ministra Banožića i župana Dekanića. Jer tko to, zaboga, ne bi učinio za sebe i svoje da može.
I upravo u tom grmu leži izvor svih naših zala i uzroka propasti. Svi bi to napravili da su na njihovu mjestu jer im se ništa strašno neće dogoditi. Niti će ih pravedno i po zasluzi osuditi pravosuđe, niti stranka kojoj pripadaju, niti javnost, odnosno birači koji za njih uporno glasaju. Pa zašto onda, kvragu, Bane ne bi pokupio 25.000 eura subvencije za kuću u Vinkovcima, a Dekanić zadržao funkciju župana sa svim slastima i mastima koje ona nosi.
Sjetite se samo šefa Hrvatskih šuma, našeg podravskog kadra Krunoslava Jakupčića. On je pune dvije i pol godine ostao na čelu Hrvatskih šuma i nakon uhićenja s Josipom Rimac u aferi vjetroelektrane u svibnju 2020. godine. Bio je u međuvremenu stekao i uvjete za mirovinu, ali ni tad nije smijenjen, već su ga pustili da mandat odradi do kraja. Danas – nakon silnih Jakupčićevih sms-ova koji su isplivali u javnost – znamo i zašto ga nisu smijenili. Cornix cornici oculos non effodiet.
Pisali smo o tome i u više navrata upozoravali kako je ‘to velika sramota i golem skandal Plenkovićeve Vlade koji pokazuje kako je sustav duboko korumpiran, ma što premijer tvrdio. Jer Jakupčića Uskok tereti za ozbiljna kaznena djela, odnosno zloporabu položaja i trgovanje utjecajem, a protiv njega je lani istraga čak i proširena’. Ima takvih slučajeva koliko god želite, mogli bismo ih nabrajati do preksutra, a u glavnim su ulogama mahom važne HDZ-ove face na nacionalnoj i lokalnoj razini te njihov pokoji politički partner.
No onda ponekad, kad se čini da će se HDZ zbog gomila afera i gađenja koje izaziva među ljudima urušiti sam od sebe, zabljesne i neki genijalac iz oporbe koji ubije i ono malo nade da se stvari mogu iz korijena promijeniti. Evo, nekidan je podignuta optužnica protiv glavnog tajnika SDP-a (a to je iznimno važna politička funkcija u svakoj stranci) Vedrana Babića zbog nekog glupog muljanja s potpisima potpore njihovu kandidatu na lokalnim izborima. Dakle, glavnog tajnika, donedavnog šefa bjelovarsko-bilogorskog SDP-a i stranačkoga kandidata za župana u toj regiji.
Stranka je automatizmom suspendirala njegovo članstvo, a ja se iskreno i ne bez straha pitam što bi se dogodilo da je Babić postao SDP-ov župan u Bjelovaru i da je potom izbila ova afera s potpisima. Bi li dao ostavku i pokazao kako HDZ i SDP ipak nisu i ne mogu biti isti? Ili bi sve završilo kao i slučaj koprivničke gradonačelnice Vesne Želježnjak (SDP) protiv koje je u siječnju 2015. podignuta optužnica zbog muljanja s putnim troškovima u Saboru.
Znate već onu aferu koju su otkrili novinari Podravskog: našu su Vesnicu vatrogasci besplatno vozikali svojom insignijom na sjednice Sabora, a ona si je, zmotana kakvom ju je bog dao, uzimala putne troškove kao da je dolazila vlastitim golfom. Gradonačelnica je i nepravomoćnu presudu u veljači 2016. godine dočekala u svojem uredu na Zrinskom trgu, a ostavku je dala tek u svibnju iste godine, i to kako bi se mogla vratiti na mjesto pomoćnice direktora nabave u Podravku. Rekla je da odlazi ‘iz obiteljskih razloga’.
A zašto bi, uostalom, dala ostavku kad to njezina stranka od nje nikad nije ni tražila. I tu dolazimo do zaključka s početka ovog mračnog teksta, još jednog kojim vam baš na ovome mjestu već godinama uporno kvarimo raspoloženje: nema nam, dakle, pomoći. Neka ugasi ‘ko ostane zadnji.
