Podravina je poznata po očuvanoj prirodi i vodama koje su bogate ribom. Zato i ne čudi da je na ovim našim prostorima interes za ribolovom velik, a da su naši sportski ribiči među najtrofejnijim sportašima. Je li sportski ribolov samo sport ili nešto više, kako se u njega uključiti i koji su ribolovni potencijali ostali neiskorišteni, u razgovoru otkriva Ivan Petak, predsjednik Športsko-ribolovnog saveza Koprivničko-križevačke županije.
Je li sportski ribolov samo sport ili i stav prema ribolovu i prirodi?
Sportski ribolov je sve ono što činiš kada ideš na neku vodu. Što se mene tiče, i rekreativnost treba shvatiti kao sport i ponašati se u skladu s tim. To govorim zato jer smo mi na ovom prostoru privilegirani – imamo prekrasne vode. Svake godine imamo i do 3000 članova Športskog ribolovnog saveza Koprivničko-križevačke županije, dakle ribiča s dozvolom koji se aktivno bave ribolovom i odlaze na vodu. Svi oni su čuvari te prirode, ali i ribočuvari. Nedavno smo imali ribičke ispite u Križevcima i 51 novi ribič je položio ispit. Uvijek nakon ispita malo i popričam s novim ribičima i nastojim ih potaknuti da naprave određene iskorake u ophođenju u odnosu na nekadašnje ribiče. Na primjer, nekada je koncept ‘ulovi i pusti’ bio nezamisliv, a danas više nije. Treba uvijek potaknuti i interes za čuvanjem ribljeg fonda i čuvanjem prirode jer i to je u interesu sportskih ribiča i sportskog ribolova. Ako u prirodi vidiš nekakvo smeće, pokupi ga, i to je iskorak. Čuvati ovo što imamo za buduće generacije, ali i za sadašnje, i za sebe.
Koliko su tijekom godine sportski ribiči aktivni na natjecanjima?
Izuzetno su aktivni. Evo, ako biste bacili pogled na naše kalendare, vidjeli bi da su krcati. Imamo dva prvoligaša u natjecanju za udicu na plovak, dva drugoliša, jednog trećeligaša i jednu žensku prvoligašku ekipu. To je jedan veliki pogon, a naši su ribiči među najtrofejnijim sportašima u županiji. Prošle godine je na kupu Hrvatske u Đakovu naša seniorska ekipa iz Torčeca osvojila prvo mjesto, kao klub i pojedinačno. Tako je bilo i s juniorima, a ženska ekipa je pojedinačno bila treća.
Drago mi je čuti i da su žene zainteresirane za sportski ribolov jer obično se misli kako je to aktivnost za muškarce.
Interes postoji, nešto je manji nego kod muškaraca, ali imamo uspješnu žensku ekipu. Stanje je općenito takvo da ćemo morati malo pomladiti ekipe, no već imamo mlade koji su stasali i uključili se i u neke druge ekipe van županije pa ćemo ih pokušati vratiti u naše redove.
Čini mi se da se na ovim prostorima ne treba bojati za interes prema ribolovu.
Slažem se, ne moramo se bojati da će pasti interes jer ga stalno ima, a ribolov je ovdje tradicionalno i natjecateljski sport. Međutim, malo popularizacije ipak nedostaje pa se trudimo u tom smislu napraviti neke iskorake. Naročito kod djece jer je odaziv slab. Djece ima, ali s njima treba raditi.
Ne samo potaknuti, nego i zadržati njihovo zanimanje.
Tako je. Dobar primjer je Novo Virje u kojem je ribolov popularan i djeca se za njega zanimaju. S druge strane, tamošnje je stanovništvo vrijedno, većinom su to poljoprivrednici koji imaju puno posla i nema ih tko voditi na natjecanja, raditi s njima. Slično je, na primjer, i u Prekodravlju…
Kako uopće krenuti u sportski ribolov? Što mora napraviti netko tko se odluči baviti time?
Prvo treba položiti ribički ispit. Ispite organiziramo prema interesu, ove godine smo ispite imali u Koprivnici, Đurđevcu i Križevcima. Svake godine najmanje stotinjak novih ribiča položi ispit. Nakon toga se treba uključiti u neki klub, a mladi ribiči to često biraju po tome gdje je dobra ekipa, u koji klub su već uključeni njihovo prijatelji i slično. Svaki klub onda ima neke svoje afinitete. Trenutno je, na primjer, popularna disciplina spina iz čamca u kojoj imamo i reprezentativce koji idu na svjetska prvenstva. Popularna je i šaranska liga i liga udice na plovak. Moram reći da su šaranaši u posljednje vrijeme prilično napredovali, što i ne čudi jer osim znanja, imaju i sve bolju opremu.
Oprema je danas dostupnija i kvalitetnija.
Sjećam se kada smo osnovali županijsku šaransku ligu… Oprema koju se moglo vidjeti, štapovi, signalizatori, sve je to bilo prilično skromno. Prije godinu dana sam bio na jednom našem natjecanju u Sigecu i to je izgledalo kao na nekakvom sajmu sportske opreme, sve najnovije i najbolje. Standard je zaista porastao, a ljudi se sve lakše odlučuju za nabavku kvalitetne, markirane opreme.
Kada sportskim ribolovcima počinje sezona?
Glavni županijski kup održava se 1. svibnja, tamo su pozvani svi u svim kategorijama. Tamo se onda radi prva selekcija. Prvo za kadete jer oni nemaju dalja lokalna natjecanja, nego državna. Za ostale postoji još jedan stupanj natjecanja i to se zove ‘zona’, a najjača u Hrvatskoj je upravo ova koja obuhvaća Međimurje, Varaždin i našu županiju. Tu su najbolji rezultati, najbolji klubovi i najviše natjecanja. Samo mi imamo više ribiča nego cijeli Zagreb.
Imate li za sve te aktivnosti podršku Županije i Grada Koprivnice?
Imamo, naravno, i od jednih i od drugih. Od Županije nešto više, a Grada koliko treba. Godinama smo imali manifestaciju ‘Ribolovci svome gradu’ koju je ugasila pandemija, no radimo na novom projektu koji će biti drugačiji, no također će okupljati ribiče.
Ulaže li se dovoljno u ribolovni turizam?
Već godinama govorim da imamo ogroman potencijal. Ne mogu reći da se nije krenulo u dobrom smjeru… Ribolovni turizam najviše se odvija prodajom dnevnih, trodnevnih ili tjednih dozvola. Turisti koji dolaze, a sad su trenutno na Šoderici Česui, no dolaze i Mađari, Slovenci i najviše Nijemci i Austrijanci, kupuju dozvole što pak organiziraju klubovi. To ide, ali se potrebe ne prate dovoljno. S druge strane, u posljednje vrijeme vidim da su začetak naših malih turističkih manifestacija fišijade. Prekrasna fišijada postoji u Virju, a organiziraju ju tamošnji ribolovni klub u suradnji s turističkom zajednicom i Općinom. To je odlično i to pozdravljam.
Je li u tom smislu iskorišten potencijal Drave?
Mislim da je Drava u tom smislu zapostavljena. Mi ribiči smo inače stručni savjetnici agencije za zaštitu prirode na županijskoj razini jer ti se potencijali moraju ostvarivati u suradnji sa strukom. Drava je ljepotica, no nedostupna je. Svojevremeno sam predlagao da se barem naprave prilazi da se do nje može doći, da postoji neko mjesto za staviti čamac i slično. Polako se radi na tome.
Bolje da je tako nešto napravljeno prema načelima struke, nego da netko to radi ‘na svoju ruku’…
Naravno, to je vrlo važno, sve se to mora napraviti stručno i planski. Onda kada će ta naša ljepotica biti još malo dostupnija, potencijali će se bolje ostvariti. Imao sam ideju napraviti i pravo međunarodno natjecanje ribolova iz čamaca na Dravi. Krenulo bi se u Legradu i lovilo dolje do Botova, a kasnije bi se organiziralo i neko druženje… Time bi Drava dobila još neki dodatni iskorak. Treba sadržaja, ali treba malo i uložiti.
U što bi trebalo uložiti?
Za početak u smještajne kapacitete. Ljudi neće doći ako nemaju gdje prespavati. Ne kamp, nego pravi smještaj. 2019. godine smo bili domaćini državnog prvenstva s 450 ljudi, a smještali smo ih po selima, u gradu, sve je svuda bilo popunjeno.
Hoće si Savez ove godine biti domaćin nekog natjecanja?
Bit ćemo domaćini 67. kadetskog kupa. Predviđa se oko 350 sudionika odnosno postoje uvjeti da dođe 28 muških i 28 ženskih ekipa. Koliko će ih se prijaviti, još ne znamo. To će biti najveće državno natjecanje ove godine i to na dvije staze, na Šoderici i na Jegenišu. Domaćini tog natjecanja smo bili i 2016. godine i to je bilo jako dobro, a jedini problem koji postoji su staze, odnosno vodama gdje se natjecanja odvijaju…
Zašto?
Zato što je staze stalno potrebno iznova uređivati. Voda radi svoje. Sada imamo suradnike koji nam pomažu urediti te staze i imamo vrhunsku stazu na Jegenišu od jednog kilometra, no problem je što nije stalno dostupna, a i nikad ne znamo gdje će biti radovi… Potražnja za šljunkom je ogromna i to je posao od državnog interesa, ali to je isto kao da netko prekopa stadion naših prvoligaša. Imaš ekipu, ali nemaš gdje igrati.
Jeste li zadovoljni s količinom i raznovrsnošću ribe u našim vodama?
Naše ribolovne zajednice vode dobru brigu o ribljem fondu. Poribljava se koliko se može. Nije to uvijek onako kako bismo mi htjeli, nego kako je propisano, ali stalni monitoring postoji i struka to ocjenjuje, a inspektorat sve prati. Trenutni je problem u tome što je taj isti stručni tim napravio potez koji po nama nije korektan, a to je što se poribljavalo bolenom i ploticom, a tih riba tu ima, zastupljene su, a na jednoj je i zabrana uzimanja. Struka je tako rekla, ali treba imati na umu da Drava nije u cijelom svom toku jednaka i da su nas konzultirali, bilo bi jasno da ovdje nije isto kao u Osijeku gdje se radio monitoring…
No, na kraju, mogu reći da sam kao predsjednik zadovoljan s time kako se kod nas razvija ribolov, kako rade naši klubovi te kako surađuju s općinama i turističkim zajednicama i slično. Prostora za napredak uvijek ima.
Što biste voljeli da se još malo unaprijedi?
Bilo bi mi drago da sportski ribolov dobije malo više publike. Dječja natjecanja imaju publiku, ali volio bih da ga imaju i druga. Zato ćemo na državnom natjecanju kojem smo domaćini organizirati i punkt na kojem će svatko moći probati loviti ribu. Možda se nekome svidi.
