Prije nešto više od tjedan dana, svoj ukupbo 4. maraton, u Budimpešti je istrčala trenerica Atletskog kluba Koprivnica, Marija Vladušić.
U ovom slučaju ne javljamo o oborenom rekordu staze, već prenosimo dojmove iz prve ruke koje je putem svojeg kluba Vladušić uputila javnosti, a sve kako bi i laici osjetili barem malo atmosfere koja prati najizdržljivije.
– Sigurna sam da je svatko čuo za maraton. Neki smatraju da je to trčanje na 10 kilometara, neki znaju da ima veze s trčanjem, ali nisu sigurni o kojoj dionici se radi… Maraton je najduža trkača atletska disciplina pa se može smatrati krunom svakog trkača. To je disciplina koja se trči 42,195 kilometara. Je li malo? Nije malo. Je li teško? Teško je. Je li izazovno? Jako je izazovno. Je li moguće? Sve je moguće. Nakon Zagreba, Beča i Ljubljane u veljači sam odlučila da ću ove godine trčati maraton u Budimpešti, 14. i 15. listopada. Održan je dvodnevni festival trčanja na kojemu je sudjelovalo više od 30 000 trkača iz 96 zemalja. Događaj je počeo u subotu utrkama 10 kilometara, pet kilometara i nekoliko kraćih utrka, za trkače svih uzrasta i sposobnosti. U nedjelju se održao maraton 42,2 kilometra, štafeta na 42,2 kilometra, 30 kilometara, polumaraton i 14 kilometara. Tako su se ljubitelji trčanja mogli okušati na raznim utrkama, a ja sam krenula stazom 42, kilometra. Ulazim u startnu zonu, cupkam u mjestu na laganoj kiši i vjetru među tisućama trkača. Ritam glazbe prije samog starta još više ubrzava puls, neizvjesnost i uzbuđenje sve su veći. Fokus sam stavila na svoj glavni cilj: Želim završiti utrku, rezultat mi danas nije važan. Krenuli smo. Rijeka trkača potekla je ulicama Budimpešte. Uživala sam u trčanju uz Dunav i razgledavanju najljepših dijelova Budimpešte uz brojne bendove koji su stvarali fantastičnu atmosferu i publiku koja je bila velika podrška trkačima duž cijele staze. Moje tijelo istovremeno je uživalo dok je s druge strane probijalo svoje granice i borilo se za ostvarenje postavljenog cilja. Prolazim kroz ciljnu liniju, u očima mi se iskre suze radosnice, obuzima me radost i ponos, ostvarila sam svoj san i svoj postavljeni cilj, istrčala sam 4. maraton za 4:35:40. Maraton si uvijek stavljam kao usporedbu na život, on traje, pun je izazova, ali ako imamo postavljene ciljeve i strasti prema tome, u svom tempu možemo ostvariti sve što želimo – na kraju ovog sportskog dnevnika navela je Vladušić.
Foto: AK KOPRIVNICA
