Svakim danom svijetli sve jače – ne zbog zvijezda već zbog milijardi umjetnih izvora svjetlosti koji osvjetljavaju naše gradove, sela, industrijske zone i prometnice. No, s porastom svjetlosti, gubimo nešto neprocjenjivo: prirodnu noć.
Svjetlosno onečišćenje – često zanemaren, a izuzetno opasan oblik zagađenja – postaje globalni problem, a nije zaobišao ni Hrvatsku. Potpisniku ovih redaka ideja za članak o svjetlosnom zagađenju pala je na pamet kada je prilikom posjete obitelji u jednom izvangradskom koprivničkom naselju, baš poput Leonarda DiCaprija pogledao prema nebu i primijetio kako je taman nebeski svod puno ljepši i jasniji nego u gradu.
No, dok štitimo šume, vode i zrak, rijetko razmišljamo o tome kako rasvjeta utječe na okoliš, zdravlje ljudi i ponašanje životinja. Jesmo li svjesni da previše svjetla može biti isto toliko štetno koliko i previše buke ili plastike u moru? I možemo li pronaći ravnotežu između sigurnosti, udobnosti i očuvanja noćne tame? To su samo neka od pitanja na koje ćemo danas pokušati pronaći odgovor.
Za početak, hajde da pojasnimo što je zapravo svjetlosno onečišćenje!
Svjetlosno onečišćenje odnosi se na pretjerano, neadekvatno ili pogrešno usmjereno umjetno svjetlo koje ometa prirodnu tamu. Postoji više vrsta i oblika: Prekomjerno osvjetljenje – rasvjeta koja je jača nego što je potrebno, svjetlosni upliv – kada svjetlo ulazi u prostore gdje nije poželjno, npr. u spavaće sobe, svjetlosno rasipanje – neefikasno usmjereno svjetlo koje osvjetljava nebo, umjesto tla ili pak svjetlosni smog – svjetlost koja se raspršuje u atmosferi, onemogućujući promatranje noćnog neba.
Nažalost, većina javne rasvjete u gradovima – pa i u manjim sredinama – koristi zastarjele ili neodgovarajuće lampe koje troše više energije nego što je potrebno i osvjetljavaju sve osim onoga što bi trebale. U Koprivnici sustav javne rasvjete doživio je početkom prošle godine preobrazbu. Koristeći HBOR-ov program kreditiranja, Grad Koprivnica je postavila energetski učinkovitu i ekološki prihvatljivu javnu rasvjetu na cijelom području Grada, izuzev samog centra povijesne gradske jezgre. Postavljanjem 5.600 suvremenih svjetiljki i reflektora baziranih na LED tehnologiji, natrijeve i živine svjetiljke zauvijek su otišle u povijest, a efekti su vidljivi kroz povećanje uvjeta prometne sigurnosti, usklađenje javne rasvjete s normiranim svjetlotehničkim vrijednostima, smanjene svjetlosnog onečišćenja i indirektno smanjenje emisije CO2 za otprilike 440 t. O financijskim uštedama da ne govorimo jer to sad nije tema.
Kako svjetlosno onečišćenje utječe na ljude?
Iako se ne vidi kao dim ili osjeti kao smrad, svjetlosno onečišćenje izravno utječe na ljudsko zdravlje. Naše tijelo funkcionira po cirkadijalnom ritmu – biološkom satu koji je usklađen s izmjenom dana i noći. Kad je taj ritam narušen, mogu nastati brojni problemi: Poremećaji spavanja – umjetno svjetlo smanjuje lučenje melatonina, hormona koji regulira san, stres, tjeskoba i depresija ili pak povećan rizik od bolesti. Nova straživanja povezuju dugotrajno izlaganje umjetnoj noćnoj svjetlosti s većim rizikom od dijabetesa, pretilosti, pa čak i nekih vrsta karcinoma. Zamislimo samo koliko nas svakodnevno pati od umora, nesanice i tjeskobe, ne sluteći da uzrok može biti rasvjeta iz ulične lampe koja nam svijetli u prozor.
Što gubi priroda kad nestane noć?
Iako se često zaboravlja, biljke i životinje jednako su osjetljive na ritmove dana i noći. Za mnoge vrste, noć je vrijeme hranjenja, orijentacije, selidbe, parenja i odmora. Umjetna svjetlost sve to remeti. Noćne ptice gube orijentaciju, a mnoge se sudaraju s osvijetljenim zgradama tijekom migracija. Šišmiši izbjegavaju osvijetljena područja, što ih tjera na nova, nepogodna staništa i smanjuje njihovu populaciju. Kukci i insekti, pogotovo noćni leptiri, privučeni su svjetlom i ginu od iscrpljenosti ili postaju lak plijen. To dovodi do pada broja oprašivača, ključnih za poljoprivredu i očuvanje bioraznolikosti. Čak i biljke u urbanim sredinama često gube prirodni ritam cvatnje i mirovanja zbog stalne izloženosti svjetlosti, što može utjecati na cijele ekosustave.
Kad priroda izgubi noć, gubimo i mi – jer o njoj ovisimo.
Hrvatska još uvijek ima prednost – brojne planine, otoci i sela u unutrašnjosti nude relativno tamno noćno nebo. No, situacija se ubrzano mijenja. Veliki gradovi poput Zagreba, Splita i Osijeka već su stvorili svjetlosne kupole koje se vide iz desetaka kilometara udaljenosti. Čak i manja mjesta poput Koprivnice u želji da izgledaju “modernije”, pretjerano osvjetljavaju trgove, crkve i prometnice. Upravo zato važno je sad postaviti pitanje: gdje je granica između korisnog svjetla i štetnog zagađenja?
Koje su nam alternative?
Smanjenje svjetlosnog onečišćenja ne znači vraćanje u mrak – već pametno korištenje svjetla, a Koprivnica zahvaljujući dobrim praksama može biti pimjer. Postavljanje LED rasvjete s kontroliranim spektrom i senzorima pokreta može znatno smanjiti potrošnju i zagađenje. Svjetla trebaju biti usmjerena prema dolje, bez rasipanja u nebo.
Uz to, nema razloga da svi trgovi, fasade i parkirališta budu osvijetljeni cijelu noć. Mnoge europske zemlje u 23 ili 00 sati gase dio javne rasvjete – bez negativnih posljedica po sigurnost.
Javne kampanje, edukacija arhitekata i komunalnih službi te zakonsko reguliranje svjetlosnog onečišćenja ključevi su promjene. Slovenija već ima zakon o svjetlosnom onečišćenju. U Hrvatskoj se svjetlosno onečišćenje djelomično regulira kroz nekoliko propisa i pravilnika, ali ne postoji jedinstveni zakon koji jasno i detaljno definira pravila, granice i mjere za sprečavanje svjetlosnog zagađenja.
Ironično je – dok se svijet bori za obnovljive izvore energije i smanjenje emisija, često zaboravljamo koliko energije nepotrebno trošimo na rasvjetu koja više šteti nego koristi. Imajmo na umu da noć nije neprijatelj. Ona je prirodni dio ciklusa života na Zemlji, dragocjena pozornica na kojoj priroda pokazuje svoju tišu, dublju stranu. Vratimo noći njezinu tišinu, a sebi – zdravlje, zvijezde i osjećaj ravnoteže.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
