Rijeka Drava stoljećima oblikuje krajolik, život i identitet prostora kroz koji protječe. Iako se njezino lice posljednjih desetljeća mijenjalo pod utjecajem ljudskih zahvata, klimatskih promjena i drukčijih načina korištenja prostora, na pojedinim je dionicama još uvijek zadržala svoju prirodnu dinamiku – onu snagu koja je čini jednom od najvrijednijih rijeka srednje Europe.
O današnjem stanju Drave, promjenama koje su je obilježile posljednjih desetljeća, utjecaju klimatskih promjena na vodostaj, temperaturu vode i bioraznolikost te o posebnostima koje ovu rijeku izdvajaju razgovarali smo s Goranom Šafarekom, biologom, istraživačem i autorom dokumentarnog filma “Drava – posljednja divlja rijeka Europe”.
Promatrajući Dravu kroz godine terenskih istraživanja, Šafarek ističe kako se rijeka mijenjala u različitim smjerovima.
– Drava se promijenila dosta, ali ne samo u jednom smjeru. S jedne strane, i dalje su vidljivi brojni pritisci – nove obaloutvrde, pera, prometnice, urbanizacija, širenje naselja i sve veći rekreacijski pritisak. Još uvijek postoji potreba da se rijeku “smiri” i stavi pod kontrolu, iako je Drava prirodno dinamična rijeka – objašnjava Šafarek.
Ipak, posljednjih desetljeća dogodile su se i pozitivne promjene. Povećala se svijest o važnosti očuvanja rijeke, uspostavljena su zaštićena područja, među kojima su područja ekološke mreže Natura 2000 i prekogranični rezervat biosfere Mura–Drava–Dunav. Projekti obnove pokazali su da je rijeci moguće vratiti dio njezinih izgubljenih prirodnih funkcija.
– Danas postoji znatno veća svijest o vrijednosti Drave nego prije dvadeset ili trideset godina. Rijeku više ne smijemo promatrati samo kao kanal za odvodnju ili resurs, nego kao živi ekosustav – naglašava Šafarek.
Dodaje kako ljudi sve više razumiju da je Drava dio europske prirodne baštine i da njezina vrijednost nadilazi korištenje za šljunak, ribolov, plovidbu ili izlete.
– Ipak, još uvijek postoji velika razlika između načelnog slaganja i ponašanja na terenu. Mnogi će reći da vole Dravu, a zatim voziti quad po sprudu u vrijeme gniježđenja ptica, ploviti preblizu kolonijama, ostavljati otpad, širiti objekte uz obalu ili rijeku doživljavati samo kao prostor za vlastitu upotrebu. Svijest postoji, ali nije dovoljna. Sljedeći korak je odgovorno ponašanje. Drava ne treba samo simpatije, nego obzir – ističe.
Drava je više od rijeke
U odnosu na druge velike hrvatske rijeke, Dravu posebno izdvaja njezina očuvana prirodna dinamika.
– Drava je jedna od posljednjih velikih nizinskih rijeka u ovom dijelu Europe koja je na pojedinim dionicama još zadržala prirodnu dinamiku. Ona i dalje mijenja obale, premješta sediment, stvara sprudove, otvara rukavce i oblikuje mrtvice. Upravo ta stalna promjena čini je posebnom – kaže Šafarek.
Za razliku od mnogih rijeka koje su izgubile svoju prirodnu pokretljivost, Drava još uvijek stvara raznolike krajobraze – od šljunčanih sprudova i strmih obala do poplavnih šuma vrba i topola, vlažnih livada i rukavaca.
– Drava nije samo rijeka, nego cijeli pokretni krajolik – ističe.
Koprivničko-križevački dio Drave među najvrijednijim je dionicama
Prema Šafarekovu mišljenju, posebno vrijedan dio Drave nalazi se upravo na području Koprivničko-križevačke županije.
– To je prostor gdje se još uvijek može vidjeti mnogo onoga što Dravu čini Dravom – prirodnije obale, sprudovi, rukavci, mrtvice, poplavne šume i povezanost rijeke s okolnim krajolikom – ističe.
Iako ni taj prostor nije potpuno netaknut, još uvijek postoje prirodni procesi koje je moguće očuvati i obnoviti.
– Takvi dijelovi rijeka danas su rijetkost. Kada ih izgubimo, ne možemo ih jednostavno ponovno nacrtati na karti – upozorava.
Hidroelektrane promijenile prirodni ritam rijeke
Jedan od najvećih zahvata koji su utjecali na Dravu jest izgradnja hidroelektrana. Njihov utjecaj, objašnjava Šafarek, nije samo u pregrađivanju toka, nego i u prekidu prirodnog kretanja sedimenta.
– Hidroelektrane zaustavljaju sediment, osobito šljunak i pijesak koji bi prirodno putovali nizvodno i sudjelovali u oblikovanju korita, sprudova i obala. Kada rijeci oduzmete sediment, ona nizvodno počinje “gladovati” za nanosom – pojašnjava.
Posljedice se odražavaju na cijeli ekosustav – smanjuje se broj novih sprudova, rukavci se brže odvajaju i zatrpavaju, a nestaju i staništa brojnih vrsta koje ovise o stalnoj obnovi riječnog prostora.
– Problem nije samo u tome što je voda pregrađena, nego što je prekinuto prirodno kretanje sedimenta, energije i života – kaže Šafarek.
Ne nestaju samo vrste, nego i prirodni procesi
Među najugroženijim vrstama vezanim uz Dravu posebno ističe malu čigru, pticu koja ovisi o otvorenim šljunčanim sprudovima.
– Za malu čigru problem predstavlja sve – nedostatak novih sprudova, zarastanje postojećih, promjene vodostaja u vrijeme gniježđenja, ali i uznemiravanje ljudi, čamaca, pasa ili vožnje po sprudovima – objašnjava.
Uz malu čigru ugrožene su i brojne druge vrste poput crvenokljune čigre, kulika sljepčića, male prutke, bregunica i vodomara. No, kako ističe Šafarek, problem nije samo u nestanku pojedinih vrsta.
– Kada rijeka više ne stvara sprudove, ne ruši obalu, ne plavi rukavce i ne pomiče sediment, tada ne nestaje samo jedno gnijezdo ili jedna kolonija, nego cijeli niz povezanih staništa – ističe.
Klimatske promjene već mijenjaju Dravu
Klimatske promjene već ostavljaju trag na rijeci, iako ih nije uvijek jednostavno odvojiti od posljedica ljudskih zahvata.
– Sve češće imamo izraženije ekstreme – duga sušna razdoblja, nagle visoke vode, više ljetne temperature i brže isušivanje plitkih staništa – upozorava Šafarek.
Posebno su osjetljivi rukavci, mrtvice i močvarna područja koja ovise o prirodnom ritmu vode. Snižavanje razine podzemnih voda i izostanak poplava utječu na poplavne šume, mrijestilišta riba, vodozemce i brojne kukce.
– Drava je oduvijek bila rijeka promjena, ali klimatske promjene te promjene čine bržima, izraženijima i često nepovoljnijima za vrste prilagođene određenom ritmu vode – kaže.
Dravi treba omogućiti prostor za život
Za budućnost Drave ključni su edukacija i promjena načina na koji promatramo rijeke.
– Prirodna rijeka nije odvodni kanal. Šljunak, pijesak, sprudovi, rukavci i poplavne šume nisu nered koji treba ukloniti, nego dijelovi sustava koji usporavaju vodu, raspoređuju energiju rijeke i stvaraju staništa – naglašava Šafarek.
Dodaje kako zaštita od poplava ne znači uvijek dodatno učvršćivanje obala, nego pronalaženje prostora u kojem rijeka može prirodno funkcionirati.
– Dravi treba prostor. Treba joj omogućiti da se kreće, oblikuje krajolik i ponovno uspostavlja prirodne procese – kaže.
Mladima koji žele upoznati rijeku na održiv način poručuje da joj najprije trebaju prići.
– Idite na Dravu. Hodajte uz nju, promatrajte ptice, sjednite na obalu, gledajte tragove u pijesku, poslušajte žabe u rukavcu. Rijeka se najbolje razumije na terenu – poručuje.
No, upoznavanje rijeke mora biti praćeno odgovornošću.
– Najljepši način upoznavanja Drave jest tiho i strpljivo promatranje. Drava ne traži da joj se divimo iz daljine. Možemo joj prići, ali moramo znati kada stati – ističe.
Za Šafareka je najvrjedniji onaj dio rijeke u kojem se još vidi da Drava nije samo voda, nego živi krajolik.
– Kada vidite tragove vidre u blatu, bregunice u obali, čigre iznad spruda, vodomara u niskom letu i šumu koja gotovo ulazi u vodu – tada gledate pravu Dravu – zaključuje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
