Legendarni meteorolog Milan Sijerković preminuo je danas u 83. godini života. Generacije su odrastale i planirale svoje izlete, šetnje, godišnje odmore i vikende prema vremenskim prognozama vjerojatno najcjenjenijeg hrvatskog meteorologa. Bio je prepoznatljiv prema svom stilu, u prognoze je često ubacivao razne izreke i pučke mudrosti vezane za vremenske prilike te je tako razigrao po svojoj naravi često suhoparna meteorološka izvješća.
Sijerković je 2014. godine dao intervju Glasu Podravine i Prigorja, koji vam ovom prilikom donosimo. Iako se dio intervjua odnosi na specifične vremenske prilike te godine, ipak se može iščitati mnogo toga o Sijerkovićevom razumijevanju svoje struke, načinu razmišljanja i izuzetnom rasponu informacija koje je čuvao u svom umu.
Počivao u miru.
Sanjin Bojić
Možete li ovo izrazito kišovito i prohladno ljeto usporediti s nekim sličnim u podužem razdoblju u kojem se aktivno bavite meteorologijom? Postoji li neko racionalno objašnjenje za toliko lošeg vremena?
– Na temelju osobnog doživljavanja ljetnog vremena u svome mjestu, kao i obavijesti u javnim sredstvima priopćavanja, stječe se dojam da smo doživjeli oblačno, hladno i kišovito ljeto. No taj je dojam samo donekle točan. Gledajući Hrvatsku kao cjelinu, može se prosuditi da je ljeto, dakle razdoblje od lipnja do kolovoza, posvuda bilo toplije od prosjeka. U većem dijelu Hrvatske statistički je ocijenjeno kao „toplo“, a na dijelu sjevernog Jadrana i sjeverne Dalmacije, te sjeverozapadnog kopnenog dijela kao „vrlo toplo“.
Točno je, ipak, da je ljeto posvuda bilo i kišovitije od prosjeka. Najmanje je odstupalo u Slavoniji, gdje je bilo „normalno“, dok je drugdje bilo „kišno“, „vrlo kišno“ ili „ekstremno kišno“. Najkišovitije je bilo u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji te na sjevernojadranskim otocima.
Budući da ste 2006. objavili knjigu o meteorološkim prilikama u Koprivnici i gornjoj Podravini, objasnite nam po čemu su one specifičnosti u odnosu na druge hrvatske gradove i regije?
– U gornjoj Podravini ljeto na izmaku bilo je 0,9 stupnjeva Celzija toplije od prosjeka u razdoblju 1961. – 1990. te je ocijenjeno kao „toplo ljeto“. Ukupne ljetne oborine iznosile su oko 400 milimetara, što je oko jedan i pol put veće od prosjeka, pa je svrstano u skupinu „kišnih ljeta“. Iz toga slijedi i logičan zaključak: u gornjoj Podravini toplo i kišovito ljeto, ali ništa izuzetno!
A u usporedbi s proteklim ljetima, s obzirom da imate podatke i stoljeće unazad?
– Ovogodišnje je ljeto, dakle, bilo zamjetno drukčije od nekoliko proteklih, koja su bila iznimno topla, uz česte vrućine, i vrlo sušna. Ona su bila čudna, a ne ovo. U prošlosti je zasigurno bilo hladnijih i zamjetno kišovitijih ljeta. U Podravini se u tom pogledu često spominjala godina 1926. Bila je to vlažna i kišovita, posebice ljeti. Tada je kiša lijevala neprestance, a Drava se nekoliko puta izlila i poplavila polja. Zbog kiša i poplava prirod je te godine bio slab.
Kišovita i poplavna ljeta bila su i 1965. i 1966. Drava je 1966. tekla po grabama pokraj ceste iz Gotalova prema Goli. Cijelo je Prekodravlje tijekom dugog vremena bilo odsječeno od Koprivnice, pa su zamoljene mađarske vlasti da se dopusti doprema najpotrebnijih živežnih namirnica s njihova teritorija, što je i učinjeno. U srpnju 1972. protok Drave pokraj Botova bio je 2652 kubična metra vode u sekundi, kao nikad prije. Zbog čestih kiša iz korita se izlila Drava, ali i druge rijeke, rječice i potoci. U Podravini su poplavljena žitna polja, jer pšenica još nije bila požnjevena. Požnjeveni križevi žita bili su u vodi, a mnogim je ljudima voda odnijela i žito i sijeno. Žito je klijalo na polju. Seljaci su svaki dan, kad je vrijeme bilo imalo povoljno, sušili žito, ali su dani bez kiše bili rijetkost. U Ždali ni najstariji ljudi nisu pamtili takvu vršidbu i dovoz žita. Žito se vozilo i mlatilo i noću i nedjeljom.
U razdoblju kad je u cijeloj Hrvatskoj bilo iznimno mnogo vremenskih elementarnih nepogoda, od pijavica i tuča do poplava, kako protumačiti da nijedna od njih nije teže pogodila Koprivnicu i njenu bližu okolicu?
– Gornja Podravina ovom prigodom bila je pošteđena velikog nevremena. Zašto? Odgovor može biti: slučajno, ili povoljan položaj s obzirom na smjer premještanja olujnih ciklona.
Slučajnost? Kad je atmosfera do znatnih visina i na širokome području nestabilna, tada su olujni grmljavinski oblaci, tzv. kumulonimbusi, porazmješteni svakojako. Na njihov nastanak mogu utjecati različite mjesne okolnosti, kao što su mjestimični uzlazni tokovi pregrijanog zraka iznad prikladne podloge, utjecaj reljefa, gora koje pojačavaju uzlazna gibanja zraka i slično. Usto, i premještanje takvih olujnih tvorbi je ćudljivo, pa i njihovi proizvodi nisu pravilno raspoređeni. U puku kola izreka: „Ljetne kiša (tuča) je kao i vojska u ratu, negdje udari, potuče, drugdje poštedi!“
Povoljan položaj? Gornja Podravina tijekom ljeta pokadšto bila je na zapadnoj strani ciklonskih vrtloga, podalje od njegove napadne, istočne strane, gdje su se sučeljavale hladne i tople zračne mase i proizvodile nevrijeme. Možda je tome pripomogla i sjena zavjetrinske strane Alpa, tko zna?! Gornjopodravci i Međimurci samo su mogli uskliknuti: „Idi, vraže, gdje te traže!“
Možete li šire objasniti posljedice te kišne klime na razvoj podravske poljoprivrede i šumarstva?
– U hladnom dijelu godine ima snijega i mraza, ali se zamjećuju i topla razdoblja, tako da dugotrajni snježni pokrivač nije redovita pojava. Ljeto je toplo, ali ne i prevruće. S obzirom na to da postoje dva maksimuma oborina, jedan u kasno proljeće i rano ljeto, a drugi u kasnoj jeseni, gornjopodravska klima pogoduje uzgoju kukuruza i prisutnosti šuma, posebice drveća bukve. Stoga se takva klima gdjekad naziva „klima kukuruza“ i „klima bukve“. Čak i na takvom razmjerno malome području zamjećuju se i izvjesne klimatske razlike. Od zapada prema istoku područja gornje Podravine povećava se, naime, osunčavanje, količina dozračene Sunčeve energije i temperatura zraka, a smanjuje količina oborine.
Intevjuirao: Željko Krušelj
