Koprivnica kao grad ima mnoga lijepa mjesta koja vrijedi vidjeti i na kojima se građanin, posjetitelj, prolaznik ili putnik namjernik može ugodno osjećati. Morali biste se dobro namučiti da nađete nekoga od njih tko bi naveo autobusni kolodvor kao jedno od takvih mjesta.
To zdanje, koje zapravo čini nadstrešnica za prostor ispred perona te zgrada s nekoliko ureda, čekaonicom, kafićem, WC-om i par oronulih plavih, trenutačno praznih, kioska, nagrizeno je godinama i vremenskim uvjetima. Kolodvor se zapravo našao u nekoj vrsti limba između vlasnika, tvrtke Čazmatrans Nova, i koprivničke gradske vlasti – prvima je neisplativo ulagati u uređenje i obnovu kolodvora, a drugima je isto tako neisplativo otkupljivati kolodvor od tvrtke i na svoju ruku raditi rekonstrukciju. Ipak, prije samo nekoliko godina postojao je zajednički projekt te dvije strane koji je trebao pretvoriti današnju otužnu konstrukciju u moderno, živahno središte javnog prijevoza.
Riječ je bila o projektu intermodalnog terminala u sklopu projekta Civitas Dyn@mo, za koji je izrađena i studija izvodljivosti 2016. godine. Ambiciozna zamisao bila je povezati obližnji željeznički kolodvor s autobusnim, stvoriti neku vrstu lijepo uređenog prostora s ugostiteljskim objektima u Meštrovićevu parku, zatvorenim dijelom Kolodvorske ulice i raznim sadržajima za putnike. Za sve bi to, podrazumijeva se, bio potreban i novac, a s obzirom na to da bi Čazmatrans i Grad Koprivnica teško ili nikako to mogli sami realizirati, računalo se na europske fondove. Čini se da je na tom koraku i zapelo jer, kako su nam rekli iz Gradske uprave, do danas se nije pojavio europski fond koji bi financirao takav oblik izgradnje.
– Zadnja komunikacija s Čazmatransom je bila kada smo izrađivali studiju izvodljivosti. Tada je i postojala ideja, mogućnost da grad otkupi i prenamijeni taj prostor, ali je to bilo pod uvjetom postojanja prikladnog EU projekta. No u posljednje tri godine nema na vidiku EU projekta kojim bi se mogla financirati takva izgradnja. Bilo bi odlično kada bi se moglo napraviti nešto na korist svima, građanima, prijevoznicima, čak i HŽ-u koji je u blizini, no dok se ne pojavi takva prilika financiranja, neće biti ništa – objasnili su nam iz Grada.
Damir Pavlović, direktor Čazmatransa, objasnio nam je situaciju iz svog kuta i priznao da je projekt stao i da već neko vrijeme nema konkretnih razgovora s Gradom, iako navodi da je njegova tvrtka pokušala dogovoriti neki oblik suradnje.
– S Gradom su postojali razgovori oko prodaje tog prostora ili prenamjene, da bi na njemu napravili dionicu, a ostala bi tri-četiri nužna perona. Takvi razgovori su počeli još za vrijeme gradonačelnika Mršića, no nismo se pomaknuli dalje od toga. Ponudili smo gradu da kupi taj prostor jer, iskreno, kolodvor kao takav nama je trošak, neisplativ je. Ulaganje u njega za nas ne bi imalo smisla – tvrdi Pavlović.
Kako je rekao, broj putnika već je neko vrijeme u padu, a svjestan je da kolodvor više nije kao što je nekad bio. Iako je to teško zamislivo, uvijek postoji opcija zatvaranja kolodvora, kao što se to prošle godine dogodilo u Ludbregu u prilično bizarnoj situaciji kada je Presečki bus unajmio kolodvor od Croatia osiguranja i potom ga zatvorio zbog neisplativosti. Pavlović odlučno odbacuje takvu mogućnost.
– O zatvaranju kolodvora nismo razmišljali, najviše zbog putnika koji i dalje koriste kolodvor kao središnje mjesto za dobivanje informacija ili kupnju karata – kaže direktor.
Kao i direktor, i Koprivničanci su svjesni da kolodvor više nema stari sjaj. Među njima je i Siniša koji već 15-ak godina održava toalet na kolodvoru i dobro se sjeća kako je to nekada izgledalo.
– Tu je bila radionica, ovdje lijepa ograda, ugostiteljski objekti. Bilo je mnogo ljepše, sada više nema skoro ničega. Derutno je, ne sjećam se je li išta uređivano otkad sam ja ovdje, vidite kako se boja guli i one rupe na krovu – pokazuje nam Siniša.
Ostaje upitno kada će se, i hoće li se, takvo stanje promijeniti.
