Malo mjesto Goričko jedno je od mlađih naselja koja su nastala u 17. stoljeću. Danas administrativno spada u Općinu Koprivnički Ivanec, a odvajkada je bila u sklopu ivanečke župe, o čijim stanovnicima i njihovom inatu je pisano i u zapisniku kanonskog pohoda od 1. travnja, 1659. godine. Opisujući mentalitet stanovništva ovog područja, navodi se njihova neposlušnost i otpor.
– Narod je u toj župi surov, nemaran i nepobožan. Ne brine se za propovijed i za svetu misu, a nepokoran je župniku i drugim crkvenim ljudima. Silom želi oteti crkvena dobra. Prije nekoliko godina nije se nekoliko njih žacalo, da vlastitoga svoga župnika istjeraju, udarivši ga pet puta batinom. Pa i sada upravo se javno bune protiv koprivničkog kapetana, koji je njihov vlastelin – kažu o njima.
Dakako, ova crtica iz povijesti prikazuje samo zaključak tadašnjih (i crkvenih) vlasti, no stvarnost je vjerojatno bila drugačija, a tamošnji „muži” su se pobunili protiv nametnutih prevelikih davanja. Mještani su tad živjeli od rada u polju, a mnogi od njihovih vrijednih potomaka i danas se, barem za svoje potrebe, bave poljoprivredom.
Damir Vrban iz Goričkog poljoprivrednom proizvodnjom bavi se „na veliko“. Živi sa suprugom Vinkom s kojom ima kćeri Emu i Miju te sina Luku, a s njima na gospodarstvu je i Damirov brat Krunoslav. Imanje je naslijedio od oca. Imali su pedesetak jutara zemlje i mliječne krave, a tovili su i junad. Unazad nekoliko godina kad je otkupna cijena mlijeka počela padati, Damir je prodao krave i tovljenike i posvetio se isključivo ratarstvu. Gospodarstvo se razvijalo, pa danas obrađuju 150 hektara zemlje na kojoj siju kukuruz, pšenicu, uljanu repicu i uljne bundeve. Za obradu imaju traktore i poljoprivredne strojeve. Iako je u našem kraju zemlja usitnjena i na jako malim parcelama, Vrbani su polako okrupnjavali svoje oranice pa danas imaju i po 10 jutara u komadu, što olakšava obradu i smanjuje troškove. Poljoprivrednom proizvodnjom na veliko u selu se bave i Anđelko Vrabelj i Pero Grubešić, pa danas u selu ima tek dvadesetak krava.
U većini naših sela društveni život prije samo pedesetak godina bio je mnogo življi nego danas. Goričko je odmah nakon drugog svjetskog rata imalo i svoje vatrogasce, no DVD Goričko ugašeno je devedesetih godina proteklog stoljeća. Vatrogasci su bili dosta aktivni, a još uvijek se u spremištu čuva njihova oprema. U to vrijeme djelovala je i udruga žena, a nakratko je od sedamdesetih godina do 2000. godine u Goričkom djelovao i NK Polet.
Goričko se danas sastoji od 45 kuća u kojima živi oko 110 stanovnika, a ima i dosta mladih i radno sposobnih. Osim nekoliko većih poljoprivrednih gospodarstava, većina je zaposlena u tvrtkama u Koprivnici i okolici, a dosta ih je i u mirovini. U Goričkom je rođena i Ružica Medvarić Bračko, autorica vrijedne knjige Život i običaji u župi Koprivnički Ivanec. Ova svestrana inženjerka prehrambene tehnologije aktivna je članica HPD-a Bilo, a članica je i Povijesnog društva Koprivnica. U svojoj knjizi opisuje od opće povijesti svog rodnog kraja, crkvene povijesti, preko najraznovrsnijih običaja na našem selu druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, pa do sasvim konkretnih načina obavljanja pojedinih seljačkih poslova kroz cijelu godinu.
Ivan i Mara Salajec najstarija su obitelj u selu i imaju oko 85 godina, a najmlađi je 16-mjesečni Luka Vrban. Goričko ima 11 učenika koji pohađaju osnovnu školu u susjednom selu Kunovec. Troje djece ide u vrtić u Koprivničkom Ivancu, a ima i petoro srednjoškolaca te četiri studenta. U Kunovcu je i najbliža trgovina, a u Ivancu zajedničko groblje.
Na ulazu u naselje je kapelica Srca Isusovog sagrađena 1922. godine, a usred sela je i društveni dom sagrađen sredinom osamdesetih godina (1984/1985. godine) prošlog stoljeća. Općina Koprivnički Ivanec aplicirala je na EU sredstva, pa se očekuje i njegova skora obnova.
Goričko ima asfalt, plin, vodovod, kanalizaciju, telefon i struju, a Općina Koprivnički Ivanec ovih dana osigurala je i 100 tisuća kuna za novu, LED rasvjetu. Blizina Koprivnice, a istovremeno i prednosti mirnog života na selu, sretne su okolnosti pa se mještani ne iseljavaju, a selo i dalje živi punim plućima.
