Stavimo li u istu rečenicu matematiku, Gimnaziju Fran Galović i Dinamo, generacije koprivničkih gimnazijalaca kao iz topa će ispaliti: pa to je profesorica Marina Njerš. Ova svestrana profesorica već punih 20 godina uči gimnazijalce jedan od najstrašnijih predmeta – matematiku. Osim toga, jedna je od sastavljačica ispita državne mature, autorica udžbenika, asistentica na Sveučilištu Sjever, voditeljica folklorne grupe KUD-a Fran Galović, a u petak je promovirana u profesora savjetnika. Ova nagrada dolazi uoči Svjetskog dana učitelja koji je prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni.
Matematika bez muke
– Uvijek sam govorila da ću raditi u školi. Matematiku sam najmanje morala učiti pa mi je zato bila i najprivlačnija. Informacije koje sam pokupila na satu i rješavanje domaće zadaće bilo mi je dovoljno da imam jako dobre ocjene i tako sam odlučila. Nisam požalila, iako uvijek ima trenutaka kad je teško i kad misliš da može biti bolje na nekom drugom mjestu, ali nikada nisam imala želju raditi negdje drugdje osim u razredu s učenicima – rekla je M. Njerš.
Dodala je da se u ovih 20 godina puno toga promijenilo, ali učenici još uvijek učenici – traže načine kako jednostavnije, brže i bez puno muke proći kroz srednjoškolski sustav, zatim ima onih koji se vole zafrkavati, ali i onih koji vide svrhu cjelokupnog školovanja i pripremanja za buduće zanimanje.
– Promijenili su se možda neki njihovi životni ciljevi. Uz to, danas ne postoji nastava bez nekakvog gadgeta, a to u vrijeme kad sam počela predavati nitko nije mogao ni zamisliti. Dostupnije su im informacije pa možda imaju drugačija pitanja nego neke prijašnje generacije – napomenula je.
Kada je riječ o promjenama koje donosi nova obrazovna reforma i takozvana škola za život, profesorica ističe da je od samog početka za reformu i promjene koje ona nudi, no svjesna je činjenice da sve što počinje, na početku ima puno problema, jer ne može sve odmah ‘prohodati’ brzinom kojom želimo.
– Moja mama je isto prosvjetar i godinama mi je pričala kako se stalno priča o promjenama. Već 20. godinu slušam o promjenama i stalno provodim nekakve promjene i veselim se promjenama jer promjena stalno nudi nešto novo i zanimljivije, drugačije, bolje – objasnila je ona.
Istraživačka nastava
Napominje da ova konkretna promjena donosi neke nove stvari, uklanja neke stare, mijenjaju se pristupi, a opterećenje polako raste. Smeta joj negativan stav javnosti spram škole, ministarstva, politike, jer smatra da reforma treba voditi rješenju, a ne negativističkom pogledu i tenzijama. U kontekstu škole za život, što se tiče same matematike, pojavile su se informacije da će učenici napokon znati izračunati kamate na kredit ili koliko im pločica treba u kupaoni, no M. Njerš napominje da se primijenjena matematika poučavala i do sada, ali možda nisu bili toliko česti i naglašavani.
– Prije reforme imali smo građanski odgoj i obrazovanje u sklopu kojeg smo intenzivnije radili takve zadatke, a oni su prisutni i u ispitima državne mature. Ono što nam se sad događa, jest da je pojačana istraživačka nastava, a tom prilikom učenici dobiju problem i moraju ga riješiti bez velikog utjecaja nastavnika. Teško je nastavniku pripremiti takav sat, jer zahtijeva veću pripremu nego kada se piše po ploči i govori. S druge strane, učenik kad dobije problem ne zna odakle krenuti i to je ono što ga moramo naučiti. Trebat će puno vremena da nam se dogodi taj ‘switch’ u glavi – objasnila je profesorica.
U dijelu protivnika ovakve obrazovne reforme, mogli su se čuti komentari da će ona učiniti to da djeca iz školskog sustava izlaze ‘bedastija’.
– Takve komentare iznose oni koji misle da je njihov predmet najvažniji na svijetu i da je nemoguće da učenik iz jednog predmeta bude slabiji, a iz drugog bolji. Uvriježeno je mišljenje da svi gimnazijalci moraju biti odlikaši s prosjekom 5,0. No, svatko je bolji u određenom području i to je normalno. Po završetku srednje škole učenici možda neće u glavi imati određenu informaciju, ali će znati gdje da ju potraže. Primjerice, ni ja ne znam sve formule napamet, ali znam kako ih izvesti – kazala je Njerš.
Novost koju reforma donosi je projektni rad kojeg ova profesorica matematike obožava te i sama sudjeluje u nekoliko projekata.
– Ono što učenike privuče na rad na projektu je putovanje, no mi im uvijek pripremimo zadatak koji moraju riješiti. Učenici su otvoreniji u uvjetima dok nisu za klupom, za katedrom, pred pločom, nego dok šeću, otkrivaju i na taj način uče – napomenula je Njerš.
Loša slika o prosvjetarima
Svoj posao obožava, no smeta je negativna slika o prosvjetnim radnicima.
– Što se tiče prava kao prava, ne bih se žalila. No, smeta me slika svih prema prosvjetarima da smo najveći neradnici jer smo najkraće na poslu, da cijele praznike provodimo doma, idemo na besplatna putovanja, da se iživljavamo nad učenicima, i da rado dijelimo jedinice. Ta slika bi se trebala promijeniti, ali mislim da ne bude ništa od toga – napomenula je.
Istaknula je da je zahvaljujući projektima posjetila brojne zemlje, među njima i one koje su na lošijem glasu od Hrvatske, pa je tako bila i u Bugarskoj gdje je primijetila da je odnos učenika i roditelja prema profesoru pun poštovanja.
– Postoji priča da su pop, veterinar i učitelj nekad bili „glavne face u selu“, no danas nisu ni pop ni učitelj, eventualno veterinar, ali i to je upitno jer nema više stoke. Nekad je nastavnik bio strah i trepet, no to ne želim. Želim disciplinu i poslušnost, ali ne zbog straha nego poštovanja – rekla je Njerš.
Najveća nagrada joj je kada je se sjete i jave bivši učenici.
– Radili ste priču s mojim bivšim učenicima Denisom Plešeom i Ivanom Ciganekom i u tekstu su me spomenuli kao jednu od osoba zbog kojih su oni uspješni. To nije samo moja zasluga, oni su iznimni dečki, fantastični što se tiče znanja i ponašanja, ali takva sitnica ponese i napuni lijepim emocijama. Takvi detalji više znače nego bilo što drugo – zaključila je M.Njerš.
