Bukevje je mjesto u općini Novo Virje i pusto je već 35 godina. Ogledni je primjerak kako neko selo izgleda nakon što iz njega svi odu.
Nalazi se okruženo Repaškom šumom i do njega vas neće dovesti ni navigacija, niti auto karta, jer zapravo ne postoji. Stoga, bez pomoći nekoga tko je tu nekada živio ili jako dobro poznaje ovo područje, u traženje toga mjesta bolje se ne upuštati.
Svake godine, posljednjeg vikenda u kolovozu ovdje dođu bivši stanovnici i na taj način od zaborava čuvaju sjećanje na selo u kojem ih je većina rođena i odrasla.
Zbog epidemioloških mjera, ove ih je godine bilo manje no inače, ali Bukevja su se ipak prisjetili.
Najveći val iseljavanja bio je između 1960. i 1970. godine. Naime, ovo je selo od sredine prošloga stoljeća na dalje, gotovo svake godine poplavila obližnja Drava.
-Mještani su se borili s hirovitom rijekom, no početkom 70-ih život više nije bio moguć, pa su sve tamošnje obitelji, njih oko 50-ak, bile prisiljene napustiti svoje kuće i odseliti. Najviše ih je svoj novi život nastavilo u općinama đurđevačkog dijela Podravine. Mladim ljudima je teško povjerovati da su ovdje nekad bile kuće, gospodarski objekti, škola, ukratko da je ovdje bio život, koji je većini stanovnika, unatoč stalnoj borbi s poplavama, bio lijep – ističe Branko Mesarov, načelnik općine Novo Virje u kojoj također živi nekoliko desetaka Bukevjana.
A ima ih i u Ždali, Novigradu Podravskom, Goli, Virju te na bjelovarskom području.
Današnji prostor Bukevja je samo jedna velika livada okružena stoljetnim stablima hrasta lužnjaka, jer su temelji kuća zarasli u korov. Kapelica je izgrađena na mjestu nekadašnjeg „križnog dreva“ koje je bilo u središtu sela.
Većina mještana je svoje kuće srušila te građevni materijal upotrijebila za gradnju novih u mjestima u kojima su odlučili nastaviti život dok su većinu parcela kupile Hrvatske šume.
