Jevgenij Conar (37) koprivnički je ortoped rođen u Sibiru. U Hrvatsku se doselio kada je bio dijete pa se sjeća samo grubih detalja života u Sibiru, no otkrio nam je da postoje velike kulturološke razlike i razlike u načinu života u Hrvatskoj i Rusiji. Iako ljudi često očekuju spektakularne razloge za izbor liječničkog zanimanja, kao što je naglasio Jevgenij, glavni je razlog njegovog izbora zanimanja velika želja da pomogne svojim bližnjima i ostalim ljudima kojima je potrebna liječnička pomoć. Osim ljubavi prema ljudima, Jevgenij voli prirodu pa u slobodno vrijeme uzgaja bonsai drva.
Bonsai drva su mala drvca koja se, kao što im i naziv kaže, sade u posudu. Bonsajista, kako se nazivaju osobe koje se bave njihovim uzgojem, na našemu području ima vrlo malo.
– Bonsai drva počela su me zanimati još u studentskim danima, prvi puta sam bonsai vidio 2007. godine, no nisam imao mnogo vremena pa se nisam time stigao previše baviti. Krajem 2016. godine više sam se posvetio bonsaiju zato što me oduvijek zanimala kultura Japana, a i volim doticaj s prirodom – rekao je Jevgenij.
Dosad u uzgoju ima dvadesetak vrsta bonsai drva, a uzgoj bonsaija je trajan proces koji nikada ne završava.
– Najčešće se radi o drvima koja su iz našeg podneblja pa su dobro adaptirana na naše klimatske uvjete, recimo bukva, hrast, glog i različite vrste borova, a imam i nekoliko primorskih vrsta, primjerice maslinu – kazao je Jevgenij te objasnio da se gotovo svako drvo može uzgojiti u obliku bonsaia, osim onih koja imaju jako velike listove koji se ne mogu smanjiti.
Najstarije drvo koje ima je breza, ona ima oko 35 godina, a kod njega se nalazi četiri godine.
– Najveći mi je izazov sva moja drva održati na životu. Njih se ne može prepustiti samima sebi, potrebna im je gotovo svakodnevna čovjekova briga. Izazov mi je svako drvo iz godine u godinu učiniti što ljepšim – rekao je Jevgenij te otkrio da ima gotovo sve vrste stabala koja su karakteristična za naše podneblje te da je uzgoj stabla koje ne dolazi iz našega područja vrlo težak i često neuspješan.
Smatra da uzgoj bonsai drva nije hobi koji je posebniji od drugih, no za njega je potrebno biti strpljiv.
– Dobra strana bonsaija je što čovjeka uči vrijednostima koje nisam sreo ni u jednom drugom hobiju. Uz uzgoj bonsaija može se učiti strpljenju, poštivanju prirode i poniznosti prema biljkama i drveću. Početnici bi stalno htjeli obrezivati drvo, a to se ne može jer fiziologija drva to ne dopušta. Drvo treba tu i tamo pustiti na miru što je početnicima uvijek problem jer bi stalno htjeli nešto raditi, ali postoje određene radnje na drvu koje se rade u određeno doba godine pa treba biti strpljiv – objasnio je Jevgenij.
Uzgoj bonsaija dugotrajan je proces. Ako uzgajivač želi da neka grana izraste deblja, mora ju pustiti da raste jednu ili više godina. Posao u bolnici Jevgeniju je ponekad i stresan pa mu je uzgoj bonsaija svojevrstan način opuštanja.
– Kada uzgajam bonsai, povezujem se s prirodom, to mi je jedan oblik ispušnog ventila. Malo se maknem od svakodnevnih obaveza i gradske vreve pa napunim baterije – rekao je Jevgenij.
Budući da se do materijala potrebnog za uzgoj bonsaija dolazi na više načina, jedan od njih je skupljanje materijala u prirodi, odnosno u šumama.
– Tražimo drva na rubovima šuma gdje je stalno sječa i gdje se drvo jednostavno bori s čovjekovom rukom koja ga stalno siječe i postaje vijugavo, malo i zakržljalo – otkrio je Jevgenij.
Da bi se čovjek bavio bonsaijem, treba mu učitelj jer koliko god knjiga pročitao, kada se primi posla, javi mu se milijun pitanja, no odgovor na njih neće pročitati u knjigama nego mu je potrebna podrška drugih uzgajivača.
– Imam nekoliko učitelja, većinom su iz Međimurja. Najbliži je u Ludbregu, a u našoj županiji, koliko je meni poznato, nitko osim mene ne uzgaja bonsai – dodao je Jevgenij.
Onaj tko želi uzgojiti bonsai, treba imati mnogo strpljenja i ljubav prema prirodi. Ako epidemiološka situacija dopusti, Jevgenijeva ćemo bonsai drva uskoro gledati na brojnim izložbama u našemu kraju.
