Korupcija i kriminal najveći su problem hrvatskoga društva, pokazalo je to i relevantno istraživanje javnog mišljenja koje nacionalne dalekovidnice objavljuju pod egidom Crobarometar. U jeku visoke inflacije, brutalnog rasta cijena i sve manje kupovne moći, velika većina građana navodi kako im to nije problem broj jedan, već – korupcija.
Da korupcija i kriminal već dugo razjedaju supstancu društvenog tkiva i zemlju bacaju u sveopći očaj i beznađe, jasno je svakome tko to želi vidjeti. A činjenicu da smo fatalno premreženi kapilarnom korupcijom od vrha do dna vidi baš svaki bedak, a kamoli netko tako dobro upućen poput naših političkih elita. Posebno onih na vlasti. Zapravo, oni to vide najbolje, mnogo bolje od nas, običnih ljudi. A ako to dobro vide i dobro znaju, kako to da su građani sve zabrinutiji upravo zbog raširenosti korupcije? I to mnogo više od toga hoće li im plaća biti dovoljna za pokriće životnih troškova.
Par dana nakon što je Crobarometar objavio porazan stav građana o najvećem problemu u državi, europsko je tužiteljstvo koju vodi karizmatska rumunjska tužibaba Laura Covesi priopćilo kako u Hrvatskoj istražuje slučajeve muljanja europskim novcem ukupno teške čak 313 milijuna eura. Da lakše pojmite o čemu je tu riječ, u našem pokojnom novcu to vam ga dođe oko 2,4 milijarde kuna. Sitnica, reći ćete smjerno i podsjetiti da je samo jedan naš arhetipski junak, mister Škugor, uz pomoć onemoćalih roditelja na preprodaji plina iz INA-e maznuo čak milijardu kuna.
A što za to vrijeme radi premijer države u kojoj građani korupciju vide kao glavni problem? On smišlja kako zapapriti onima koji iz sustava progona, dakle DORH-a i USKOK-a, medijima puštaju informacije o istragama. Pa ih želi zaplašiti zatvorom jer odavanje tajni iz istraga namjerava proglasiti kaznenim djelom te ih kao takve uvrstiti u Kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku. Što za to vrijeme radi glavna državna odvjetnica? Ona se, jadna, koprca i brani od ozbiljnih optužaba da je sastančila s uskočkom uhićenicom Josipom Rimac s kojom je razgovarala i o predmetu kasnije nazvanom ‘afera vjetrolektrane’ u kojoj su pali mnogi nacionalni odličnici.
Zlata Hrvoj Šipek trebala je odstupiti – ili biti smijenjena, svejedno – i zbog mnogo benignije stvari od te s ‘kninskom kraljicom’. Kao što je AP trebao dobro promisliti kako odgovoriti na škakljive sms-ove koji cure u medije i koji i njegov ugled ozbiljno kompromitiraju. A taj odgovor nikako nije skrivena prijetnja medijima i njihovim tajnim izvorima da će biti kazneno proganjani ako nastave s objavom ‘netema’ koje blate lik i djelo AP-a.
I tako ispada kako je premijer Andrej Plenković zapravo glavni pokrovitelj i zaštitnik korupcije u Hrvatskoj. On možda ne krade i ne uzima proviziju, ali čini baš sve kako se njemu važni HDZ-ovi kadrovi ogrezli u kriminalu osjećaju zaštićeno pod njegovim golemim kišobranom. Uostalom, sjetite se slučaja njegove omiljene, ljubljene ministrice Gabrijele Žalac koja je pala tek nakon što je predmet došao u ruke istražitelja europske nemilosrdne progoniteljice Laure Covesi. Da je bilo po Plenkovićevom, naša državna odvjetnica taj bi slučaj odavno pospremila ad acta. No, izbio je skandal, Covesi je dala uhititi Žalčevu, ali Zlati Hrvoj Šipek vlas s glave nije pala.
Ne samo da joj vlas nije pala. Ženi uopće nije padalo na pamet da premijeru, odnosno Saboru, makar i reda radi, ponudi ostavku. Premda njezine europske kolegice i kolege odlaze i kad se dozna da su kavu u hotelu platile službenom karticom jer u tom času nisu imale vlastitu. Kao što joj neće pasti na pamet da odstupi nakon još jedne blamaže u istrazi protiv bivšeg gazde Agrokora Ivice Todorića čiji je braniteljski tim prokazao revizora Ismeta Kamala koji je potpisao ključno vještačenje navodnih nepravilnosti u Agrokoru. Ispostavilo se, naime, kako Kamal uopće nije vještak te da nema pojma što je potpisao. Da stvar bude gora, čini se kako je u tom predmetu DORH, odnosno USKOK angažirao revizore iz KPMG-a koji su istodobno radili i za Agrokor. Što je svakako priličan skandal, sam po sebi.
Zato je odvjetnik Anto Nobilo, koji brani Pirušku Canjugu, prilično samouvjereno predvidio kako ćemo imati novu veliku aferu u predmetu Agrokor onog časa kad Plenković ode s vlasti. A baš sve što se događa proteklih godina – dok se korupcijske afere u HDZ-u valjaju kao na pokretnoj traci – neodoljivo podsjeća na slučaj Ive Sanadera. ‘Ja sam svoju dionicu odradio. Doviđenja i hvala vam svima na suradnji’, znamenite su Sanaderove oproštajne fraze pred zaprepaštenom hrvatskom javnošću.
Otprilike 13 godina nakon tih Ćaćinih antologijskih riječi malo se toga promijenilo u hrvatskom političkom narativu. Osim iznosa koji se kradu jer je HDZ u međuvremenu toliko evoluirao i prilagodio se silnim rijekama europskog novca da se više gotovo i ne krade ispod desetak milijuna eura.
Kojim će se, dakle, frazama Plenković oprostiti od građana (jer će jednom to morati učiniti) i tko će potom biti naša, autentično hrvatska Laura Covesi (jer jednom će, kao i u Rumunjskoj, morati doći)?
