Dario Brgles izvukao je iz ponora novigradsku Dravu, da bi ovog ljeta prihvatio poziv iz Đurđevca i vratio se kući, u svoj Graničar. Porazgovarali smo s ovim bivšim prvotimcem Slavena Belupa, Hajduka i kijevskog Arsenala o njegovoj trenerskoj karijeri, koju gradi strpljivo i polako.
Za početak se Dario osvrnuo na učinjeno u Novigradu Podravskom.
– Došao sam u klub dok se nalazio u grčevitoj borbi za ostanak, preuzeo sam momčad bez bodova četiri kola prije zimske stanke, a opstanak smo osigurali tri kola prije kraja prvenstva. Krenuli smo od nule, ali smo svi skupa zapeli i stabilizirali klub. Velik je bio doprinos svih ljudi u Upravi, od predsjednika i tajnika, pa do općinskog načelnika. Ja sam vodio i sastavljao momčad, oni su osigurali financije, svi imaju svoj dio zasluga. Dakako, glavni teret iznijeli su igrači, a puno su pomogli i navijači. Za mene je to bilo dragocjeno iskustvo – rekao je Dario Brgles.
U drugoj sezoni pod njegovim vodstvom Drava je bila bez stresova, u sredini ljestvice, te je osvojila deveto mjesto. A kad je stigao poziv iz Graničara, nije bilo dvojbi.
– To je zapravo moj povratak u klub. Živim u Đurđevcu, tu mi je obitelj, tu sam igrao nogomet, bio sam na posudbi iz Slavena, praktički sam u Graničaru i završio karijeru. Ovaj posao je velik izazov za mene kao trenera jer je ipak riječ o dva ranga više, a nudi mi i mogućnost usavršavanja. Nadam se da u Trećoj ligi nećemo biti samo prolaznici.
Graničaru su pristupili Ivor Dončević, Ivan Rukavina, Igor Sabol, Domagoj Horvat i vratar Vedran Vrhovec, dok su klub napustili Vjekoslav Belobrk, Miroslav Mihoković i David Giljan.
– Većinu kadra čine naši domaći igrači iz Škole nogometa. Zadovoljan sam s igračkim kadrom, a organizacijski je oko kluba sve posloženo na višoj razini nego što je bilo prije. Imamo izvrsne uvjete za treninge, ne samo prva momčad, već i djeca u Školu. Sad je sve na nama, cilj i plan je da prvu godinu zadržimo status trećeligaša, da formiramo i stabiliziramo momčad. Želja nam je da djeca iz domaćeg pogona u budućnosti drže klub, uz dva-tri kvalitetna igrača sa strane. Nema dakle nikakve euforije, ali sezona bez stresova bi nam dobro došla. Nogomet je uvijek nepredvidiv…
Sjeverna skupina Treće lige ovako na papiru izgleda dosta zanimljivo?
– Ona sigurno nije kvalitetna kao što je bila istočna skupina, ali imat će svoju kvalitetu. Pola ekipa ima iskustvo s trećeligaške razine, ostali će se morati prilagoditi. Zahtjevi su ipak malo drugačiji, viša je to razina, drugačiji je način treniranja, organizacije, ponašanja… Pritom su bitni svi ljudi u klubu. Što se tiče favorita, mislim da su u prvom redu Polet i Mladost iz Ždralova. I Bjelovar ima veliko trećeligaško iskustvo, Tehničar bi također mogao parirati momčadima iz vrha.
Picoki će svoje domaće utakmice igrati na novom terenu ŠRC-a Vlado Lešćan Duspe, na kojem je postavljena umjetna trava.
– Ne vjerujem da će nam to biti velika prevaga, jer se kvalitetni igrači lako prilagode na drugačiju podlogu. Međutim, uvjeti koje smo dobili izgradnjom novog ŠRC-a su izvanredni. Svaka čast ljudima koji su to omogućili, prvenstvenog zbog djece. Igrao sam nogomet i u Hrvatskoj i vani, mislim da 60 posto naše Prve lige nema takve uvjete. Mogu samo reći ”eh, da smo mi to nekad imali…”.
Za kraj, Brgles nam je otkrio svoje ciljeve i želje u trenerskom poslu.
– Mogućnost vođenja momčadi Graničara u Trećoj ligi za mene predstavlja velik iskorak i mogućnost testiranja na višoj razini. U planu mi je nastaviti školovanje, a uz igračko iskustvo kojeg imam želio bih jednog dana otići i u neki jači klub, u ulozi pomoćnog trenera za početak. Korak po korak, kao i u igračkoj karijeri – zaključio je novi strateg đurđevačkih Picoka.
