Damir Harča iz Dijankovca bavi se mješovitom poljoprivredom, ratarstvom i stočarstvom. Kao i mnogi njegovi suseljani, iskoristio je prvi sunčani dan nakon prošlotjednih kiša za oranje njive i njenu pripremu za jesenju sjetvu. Kaže da nastavlja tradiciju svojih predaka koji su također živjeli od mukotrpnog rada na polju. Nekad je bez jakih traktora i moderne mehanizacije bilo mnogo teže obrađivati zemlju pa su u plug bile upregnute krave koje su, nakon napornog rada u polju, svojim vlasnicima davale i mlijeko.
– Kada su mi roditelji pred petnaestak godina predložili da vodim obiteljsko gospodarstvo nisam dugo razmišljao o prijedlogu i odmah sam ga prihvatio. U to je vrijeme sve bilo mnogo jednostavnije, a neke grane poljoprivrede obećavale su dobru zaradu. Mlijeko je bilo dobro plaćeno pa su mnogi od nas krenuli u kupovinu mliječnih krava i gradnju farmi. U radu su mi i dalje pomagali roditelji, a tijekom godina naše se gospodarstvo povećavalo. Danas imam 22 krave za čiju ishranu obrađujem i ovu zemlju. Ukupno imam 25 hektara vlastite zemlje te pet hektara u najmu, objasnio je.
Prema riječima našeg sugovornika, situacija u poljoprivredi za male je proizvođače sve teža pa su mnoge mliječne farme propale, a staje ostale prazne. Oni poljoprivrednici koji još uvijek pokušavaju zadržati male mliječne farme moraju se snalaziti na razne načine kako bi opstali. U to spada i stalno praćenje noviteta koji unaprjeđuju i olakšavaju proizvodnju u mljekarskoj industriji. Tako je naš sugovornik prije više godina odlučio osuvremeniti svoje gospodarstvo.
– Prije nekoliko godina podigao sam kredit i kupio novi mljekovod s tri muzne jedinice što mi omogućava postizanje ekstra klase u kvaliteti mlijeka. Pa ipak, za tu ekstra klasu mlijeka prerađivač mi plaća dvije kune i 18 lipa za kilogram! Troškovi sijanja, zaštite i pripreme hrane za moje muzne krave su veliki, a nisam uračunao i svoj cjelodnevni rad, rekao je Damir i zaključio da je proizvodnja mlijeka na granici rentabilnosti.
– Da nemam tih dvadesetak krava, vjerojatno bih imao ženu. Kad vide koliko posla ima na gospodarstvu, svaka se odmah predomisli, žali se naš sugovornik.
Da je poljoprivredna proizvodnja u nas nesigurna složili su se i Damirovi sumještani. Stjepan Babić kaže da zemlju koju je naslijedio obrađuje samo zbog toga da ne bude pusta. U tome mu pomažu supruga Ivanka i sinovi Antonio i Tomislav. Posijao je kukuruz, ječam i pšenicu, a u radovima na polju još uvijek mu dobro služi stari IMT traktor. Uzgaja i nekoliko svinja za prodaju, no bilo bi mu jako teško da ne prima mirovinu.
Svinje za prodaju od ovog proljeća uzgaja i Ivica Juršetić.
– Imao sam šest mliječnih krava, no kako je otkupna cijena mlijeka padala nisam više mogao pokrivati ni troškove proizvodnje. Živim sa suprugom Šteficom, imamo kćer Luciju i sina Martina. Na proljeće smo donijeli odluku o prodaji krava i počeli smo uzgajati svinje. Za vlastite potrebe na oko 10 hektara zemlje uzgajamo kukuruz, pšenicu, ječam i tritikal, kazao je Ivica i izrazio nadu da će se stanje u poljoprivredi ipak popraviti.
