Društveni dom u Ribnjaku nedaleko Rasinje sagrađen je 1968. godine i od tada je dugo vremena bio okupljalište mladih i starih mještana. U međuvremenu se broj stanovnika drastično smanjio, a zgrada doma desetljećima nije održavana. Krov je na više mjesta prokišnjavao, stolarija je istrunula, a zidove je izjedala vlaga. No, na zadovoljstvo mještana, dom je nedavno dobio limeni krov, a ovih dana počeli su radovi i na obnovi zgrade. Do sada je postavljena nova PVC stolarija, a u planu je i sanacija unutarnjih prostorija. Sve troškove snosi Općina Rasinja kojoj Ribnjak administrativno i pripada.
– Društveni dom u Ribnjaku bio je u privatnom vlasništvu, a njegovi vlasnici nisu bili u mogućnosti održavati ga i obnoviti. Općina nastoji svojim stanovnicima omogućiti što bolje uvjete društvenog života pa nam je i obnova doma u Ribnjaku važna – kazao je Danimir Kolman, načelnik Općine Rasinja.
Napomenuo je da je dosadašnji vlasnik doma pristao zgradu bez naknade ustupiti Općini koja se obvezala da će je potpuno obnoviti pa uskoro počinje i uređenje fasade.
Do pojačanog zanimanja za obnovu došlo je nakon postavljanja spomen-ploče Udruge Sava na njegovu pročelju, u čast Međimurskoj partizanskoj četi koja je osnovana na ovom mjestu. Na toj proslavi okupilo se više od stotinu ljudi, a među njima i preživjeli sudionici Drugog svjetskog rata – antifašisti iz sjeverozapadne Hrvatske i Rusije. Od iduće godine ovaj povijesni događaj obilježavat će s u obnovljenom domu. Mještani se pak nadaju da će se u njemu, osim karmina, opet slaviti i vjenčanja i rođenja.
– Drago mi je da se zgrada napokon obnavlja i uređuje. Kad se uredi i fasada, selo će izgledati ljepše – kazao je Slobodan Brnjica.
M. Lukavski
S takvim razmišljanjem složio se i 80-godišnji Nikola Šuka, kojeg smo zatekli nedaleko doma u dvorištu obiteljske kuće. On je u vrijeme njegove gradnje bio vatrogasac i od prvog dana sudjelovao je u izgradnji.
– Tko je to pokrenuo, svaka mu čast. Mještani su nekad sami odlučili sagraditi zgradu doma pa se gradilo u fazama, gotovo četiri godine. Sami smo betonirali temelje i sazidali podrum, a šljunak za ploču susjed i ja vozili smo u kolima koja je vukla kobila – prisjetio se Šuka.
Istaknuo je da je on u to vrijeme svirao violinu u lokalnom sastavu, susjed gitaru, a harmoniku su posuđivali u susjednim selima i često su svirali na zabavama koje su se održavale u tom domu.
– Nedavno me kći upitala kada sam bio najsretniji, a ja sam bez razmišljanja kao najsretnije trenutke opisao vrijeme gradnje doma i moje sviranje na zabavama u njemu – zaključio je Šuka.
