Duhovna se praznina ne može popuniti materijalnim, pružite jedni drugima ruke i osjetite toplinu

Uoči Božića porazgovarali smo s prečasnim Dominikom Vukalovićem pri župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici. Božić se ne slavi na ulicama, sajmovima, kalendarima, na božićnim bajkama i pričama i u ozračju gdje je ‘sve božićno’, smatra prečasni i dodaje da su ljudi uglavnom zaboravili pravu bit Božića.


Možda bismo se za početak svi zajedno trebali podsjetiti što bi ‘pravi božićni duh’ trebao biti.
Evo, nalazimo se u vremenu došašća, vlada jedno ozračje božićnog duha, božićnog sajma, božićnog ovog i onog, a pitamo se je li to uistinu pravi Božić i božićno ozračje? Odmah ću reći, takvo jedno ozračje zapravo stvaraju mediji, a oni koji znaju što je Božić, oni ga slave. Naravno, odmah ću reći, Božić se ne slavi na ulicama, sajmovima, kalendarima, na božićnim bajkama i pričama i u ozračju gdje je ‘sve božićno’, zapravo zaboravljamo pravu bit Božića. Svi znamo kako izgleda kuća. To su temelji, zidovi, kroz, prozori i vrata. Tu metaforu možemo prenijeti i na Božić jer Božić je utjelovljenje božjega sina. Sam je Bog sišao s neba, rodio se od Djevice Marije, utjelovio se i postao čovjekom, jednim od nas. On je sišao među nas na ovaj svijet i postao jednim od nas, a htio je biti jednak svim ljudima, osim u grijehu. Proživio je sve ono što i svi ljudi proživljavaju i u tome je prava bit Božića, u Bogu koji se spustio na ovaj svijet, izjednačio s nama i sve nas podigao. I zato sam naglasio onu sliku o kući, a kada se to izgubi, onda Božić svrstavamo u lampice, božićne priredbe, sajmove, lampice, no to nije ono pravo, nego ono popratno.

No, ne treba nužno imati nešto protiv i da se ljudi druže i vesele i na taj način.
Ne, dapače! Sve to služi tome da se još dodatna dočara Božić, no ne bih volio da se ljudi zaustave na tome, boru, jaslicama, lampicama, velikoj trpezi i poklonima ispod bora, a zaboravlja se Isusa. Ono što često govorim vjernicima, mnogi slave Božić, a to je rođendan, bez glavnoga lika, bez Boga. To znači da će sve drugo biti važnije. Bogu hvala da je sve okićeno i da se ljudi daruju, to je oduvijek bilo. No, kada smo već kod darova, kupuju se kojekakvi darovi. Svakome je, naravno, drago dobiti neki dar, no dar Boga ne može se kupiti niti u jednoj trgovini ili na nekakvom sajmu. Jer, što nam Bog i Isus donose? Donose nam mir, oproštenje, zajedništvo, toplinu doma i ljubav. Najdragocjeniji su darovi koje donosi Bog, a vjernici će se za Božić pripremiti iznutra. Čovjek izvana može imati darove i sve okićeno, no ako si iznutra prazan, s nekim imaš prepirke i slično, kako ćeš dijeliti radost i drugima dati mir?

Mislite li da je to i do današnjeg tempa života?
Da, današnji čovjek samo radi, tempo života je ubrzan, a život materijalan i nikad dosta. Zato jer im je prazan duh, a to se ne može nadomjestiti nikakvim ovozemaljskim materijalnim stvarima. Neki zbog poklona gotovo da uzimaju kredite, a mislim da je to nepotrebno. Onda kada imamo mir u srcu, ne smeta nam ni ako za Božić nemamo veliku trpezu, nego običan ručak kao i svaki drugi dan.

Prečasni Dominik Vukalović / FOTO IVAN BRKIĆ

Baš sam u posljednjih nekoliko dana mnogo čitao i slušao o ‘božićnom stolu’, ‘božićnoj košarici’ i o tome koliko je to financijski zahtjevno, no to ne mora biti tako.
Mislim da će pravi vjernici uvijek reći ‘nema veze što će biti na stolu’. Nekima je to tradicionalno purica s mlincima, drugima odojak, na obali je to bakalar i riblji meni… Ljudi na Božić zažele ono što vole i nastoje da taj stol bude malo bogatiji. No, ono što je tradicija jest da se svi zajedno kao obitelj okupimo i da taj stol i blagoslovimo. Koji god bio jelovnik, važno je da ima blagoslov i svi će sigurno biti zadovoljni. Sjetimo se onog čuda kada je Isus nahranio mnoštvo s malo kruha i ribe. To je bilo moguće jer je to bio blagoslov, ljudi su međusobno bili povezani i darežljivi i za svakoga je pripalo malo i bilo dovoljno. Najbogatiji od nas mogu kupiti cijeli svijet, ali i njima je dovoljna jedna žlica, vilica i tanjur da se najedu.


U svakodnevnom ste kontaktu s ljudima i vjernicima, a spomenuli ste i obitelj koja se okupi oko stola. Čini li vam se da je taj obiteljski trenutak danas rezerviran samo za posebne prigode i da ljudi sve manje pažnje posvećuju onom tradicionalnom poimanju obitelji?
Moramo znati da je uzor i ideal svake obitelji sveta nazaretska obitelj, Isus, Marija i Josip. Obitelj je zajednica muža i žene iz čije ljubavi onda nastaje novi život odnosno dijete i to je ono što je i sam Boga rekao na prvim stranicama Biblije. Rađajte se, odgajajte djecu, dao sam vam Zemlju da njome upravljate i nastavljate djelo stvaranja. Sve ono što danas trpa u pojam obitelji, a to govorim i s oltara i ne bojim se, je protuprirodno i protubožje pa nek me sude tkogod želi. Ovakve su prigode zbog tempa života i toga što su mnogi raseljeni, uvijek dobre da se svi okupe. Nažalost, to kratko traje i opet svatko brže bolje odlazi na svoju stranu, čini se da i u samoj obitelji vrijedi ona poznata ‘svakog gosta tri dana dosta.’ Često je dojam da se ljudi sastanu jer moraju, jer je sad nekakav blagdan i da nije, možda se uopće ne bi vidjeli. Nekada su obitelji više živjele zajedno i imalo se vremena za sve. Danas se stalno govori da nema vremena, no ako se dobro i razborito organiziramo, imamo vremena i za rad i za hobi i za djecu, roditelje i obitelj. Obitelji danas možda i žive pod jednim krovom, ali su pod njim raštrkani kao rakova djeca.

Prečasni Dominik Vukalović / FOTO IVAN BRKIĆ

Mnogi su zbunjeni; treba li postiti, jede li se riba i slično. Možemo li malo pojasniti pojmove posta, nemrsa i ostalih praksi uoči Božića?
Nekada je u Crkvi bio propisan post i nemrs i uvijek se pred velikih blagdana postilo. Treba pojasniti i što je post, a što nemrs. Nemrs znači da se ne jede meso, a post da se jedan obrok pojede ‘do sita’, a druga dva obroka ne. Kada je post, mnogi jedu ribu jer ona ne spada u meso. Nekada su na Badnjak bili zapovijedani post i nemrs, no više nisu. Ipak, oni stariji od nas se toga sjećaju pa se još toga i drže. Tko želi, zašto ne. Danas se, hvala Bogu, svaki dan dobro jede, no nekada i nije bilo tako. Crkva je zato i uvela ta pravila da bismo pročistili organizam, ali i da bi nam bolje sjelo sve ono što se na stolu priređuje za blagdane. Post i nemrs nisu samo u tome da se ne jede puno ili da se ne jede meso, nego da čovjek bude pročišćen, da oslobodi duh, da može dublje razmišljati o životnim odlukama, prilikama i slično. Ako postite ili se držite nemrsa samo zato jer tako piše u kalendaru, to je bezveze. To uvijek mora biti povezano s nekakvom odlukom. Postim, evo, za nečije zdravlje, obraćenje, za svoje župljane. Valja, možda, na kraju još spomenuti da su jedini strogi zapovijedani post i nemrs u Crkvi na Čistu srijedu i Veliki petak.

S kojom misli i porukom biste željeli da svi provedemo ove blagdane i uđemo u novu godinu?
Bog se rodio i postao jedan od nas. Sina smo dobili kako piše u proroku Izaiji. Došao nam je donijeti mir, a vidimo koliko je on potreban, ne samo u zaraćenim narodima, nego u cijelome svijetu, u obitelji, među zavađenim ljudima… Potrebno je oproštenje, ljubav, radost pa što drugo poručiti nego da se ljudi zagrle, da osjete ljubav i mir, toplinu. Najvažnije je da svi ljudi, neovisno o boji kože, nacionalnosti ili tome vjeruju li ili ne, žele jedni drugima dobro. Pružite jedni drugima ruke, osjetite toplinu, povezanost i međusobno si pružite pomoć.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com