Katastrofalne posljedice pandemije Covida-19 u Hrvatskoj – godišnje više preminulih nego umirovljenih

Gotovo da smo zaboravili taj strašni Covid-19 jer živimo u ‘starom normalnom’ okruženju. Još samo da se i službeno otvori novouređeni trg i dođe dugo očekivano proljetno sunce pa će terase grada zasjati u nekadašnjem ozračju.  No, kako nam pokazuju brojke i statistika HZMO-a, ova pandemija prorijedila je umirovljeničke redove više nego što se očekivalo. Iz priložene se tablice vidi da se u tri godine, u razdoblju od 2020. do 2022., ukupan broj umirovljenika smanjio čak za 13.414., a posebno je katastrofalna bila 2021., kad je broj umrlih bio za 9.232 veći od broja novoumirovljenih. Iako više nitko ne misli na tu pošast koja je napala cijelo čovječanstvo, posljedice se pokazuju i u 2022. pa i u dva mjeseca ove godine: u siječnju i veljači umirovljeno je 5.463 osoba, a u istom je razdoblju umrlo čak 7.062 umirovljenika. Takav pad broja umirovljenika povoljan je za državni proračun, ali se odrazio i  na omjer zaposlenih i umirovljenika, koji se povećao s 1,24:1 na 1,31:1. Prema ovom omjeru Hrvatska je treća najgora država u Europi – najgora je Rumunjska s 1,09:1, a ne biste vjerovali da je druga najgora Francuska s 1,17:1. Zbog toga se ne treba čuditi predsjedniku Macronu i ‘ratu’ na ulicama Pariza i ostalih gradova, kad diže godine za umirovljenje sa 62 na 64. Dalje slijede Bugarska 1,33:1, Slovenija 1,54:1. Njemačka 1,60:1, Mađarska 1,69:1, Češka 1,83:1…Španjolska 2,21:1. Cipar 3,24:1, SAD 3,51:1.

Korijen problema svima je za sada poznat jer radi se u prvom redu o starenju stanovništva i sve manjem broju rođene djece s jedne, a s druge strane sve duljem trajanju ljudskog vijeka. Ukratko, većina europskih mirovinskih sustava počiva na međugeneracijskoj solidarnosti za koju bi najbolje bilo da je što više radnika, a što manje starijih. Situacija se u posljednjih desetljeća u cijeloj Europi promijenila naglavačke i udio starijih od 65 godina u odnosu na populaciju koja radi (15 do 64 godina) sve je veći. Zbog toga ćemo u budućnosti imati svijet u kojem približno jedan radnik financira jednog umirovljenika, iako bi bilo idealno da je radnika barem dva ili tri puta više.

U sljedećih nekoliko desetljeća pitanje mirovinskih sustava i kvalitete života starijih postat će jedno od najvažnijih u čitavoj Europskoj uniji. Vlade europskih država fokusirane su na kratkoročna razdoblja od četiri godine koliko najčešće traju mandati, a izostaje dugoročno planiranje oko budućnosti mirovina. Kako se do sada pokušalo stabilizirati mirovinske sustave? Radi se mahom o nepopularnim mjerama poput smanjivanja mirovina, povećavanju dobi za odlazak u mirovinu, povećavanju doprinosa za mirovinsko osiguranje i slično. Primjerice, u Hrvatskoj stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje iznosi niskih 20%, dok je prosjek u nama bliskim državama 27% (Austrija 22,8%, Slovenija 24,4% , Mađarska 25%, Češka 28%, Italija 33%). Kod nas poslodavci ‘vrište’ o visokoj cijeni rada i kažu kako bi s većom stopom na svjetskom tržištu bili nekonkurentni. A kako su onda konkurentni naši susjedi? Naš udjel godišnjih rashoda za mirovine u BDP-u iznosi 10,2 posto, a u grupi država Italija, Grčka, Francuska, Austrija i Portugal iznosi 14-16 posto!

I ptice na grani znaju da je Hrvatska tijekom 90-ih godina napravila goleme pogreške u mirovinskom sustavu – od masovnog slanja radnika u prijevremenu i invalidsku mirovinu do uvođenja izdašnih mirovina po posebnim propisima, tzv. povlaštenih. U tom trenutku ništa se strašno nije dogodilo s mirovinskim sustavom, ali posljedice se itekako osjećaju već danas. Nemojmo zaboraviti da je Hrvatska 1990. imala omjer 3:1, dosad najveći broj od 1.968.737 zaposlenih i 655.788 umirovljenika, a samo nakon osam godina je taj omjer bio prepolovljen na 1,5:1. Tko je za to zaslužan – ZNA SE!

Najveći problemi i izazovi u mirovinskom sustavu Hrvatske

 Nepovoljan omjer između zaposlenih i umirovljenika, produljenje prosječnog životnog vijeka građana te nizak iznos mirovina najveći su izazovi s kojima se suočava hrvatski mirovinski sustav. Specifičnost hrvatskog mirovinskog sustava nepovoljan je omjer između broja umirovljenika i zaposlenih, kao i iznadprosječan udjel prijevremenih mirovina (17%). Hrvatska ima premali broj ljudi koji rade i uplaćuju doprinose u mirovinski sustav, što je posljedica vrlo niske stope zaposlenosti koja je treća najniža među zemljama EU-a. Produljenje životnog vijeka predstavlja izazov za sve mirovinske sustave u Europi. Ako ljudi žive dulje, tada će i više godina primati mirovinu, a ako nema dovoljno ljudi koji će uplaćivati u mirovinski sustav, on u budućnosti postaje neodrživ, a adekvatnost mirovina niska. Hrvatska ima visok udio starijih ljudi kojima prijeti rizik siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj koja doseže 34 posto, što je 15 posto više od prosjeka EU-a, a uvelike je posljedica neadekvatnih niskih iznosa mirovina.

Kao specifičnost hrvatskog mirovinskog sustava možemo istaknuti preveliku i značajnu zastupljenost povlaštenih mirovina (184.559 ili 15%) ili kako ih ljepše zovu ‘mirovine po posebnim propisima’. Samo povoljna situacija u gospodarstvu može dovesti do porasta broja zaposlenih što će pozitivno djelovati na veće doprinose mirovinskog osiguranja i time pojačati otpornost, odnosno održivost mirovinskog sustava. Hrvatska nažalost ima preveliki broj umirovljenika i previše onih koji su prerano umirovljeni bez da imaju puni radni staž. U takvoj situaciji prosječna neto isplaćena mirovina pala je u veljači na dosad najniži postotak od 35,5 posto prosječne neto plaće i to je najvažnija brojka koja puno govori o životnom standardu, kupovnoj moći, socijalnoj isključenosti i siromaštvu umirovljeničke populacije. Zaključno, s obzirom na sve probleme u priči oko mirovina i mirovinskog osiguranja, uz državu, odgovornost bi trebali preuzeti i današnji radnici, a sutra umirovljenici!

NA: Pregled broja osiguranika i umirovljenika i godišnjeg broja umirovljenih i umrlih

*Za 2023.su podaci za siječanj i veljaču