Opet se dokazuje da je Andrej Plenković rođen pod sretnom zvijezdom. Kad su korupcionaške megaafere otkrićem o prelijevanju ogromnih količina novca od hrvatskog plina u privatne džepove dosegle kulminaciju, iako je kriminalnim krugovima iz i oko vladajuće stranke samo nebo granica, javnost se počela baviti novom ‘zapaljivom’ temom. Tu riječ zapravo i ne treba shvaćati metaforički, jer je interes javnosti od krajnje uznemirujuće razine korupcije prebačen na terorizam. Ima li bolje vijesti za premijera koji je preko grla u naizgled nerješivim problemima s vlastitom strankom, prepunjenom korupcionašima i klijentelistima?!
Kao što je poznato, prošlog je vikenda u metropoli održan desničarski protestni skup pred HDZ-ovom središnjicom, na koji je neki maloljetni mulac, zacijelo iz grupe od 60-ak evidentiranih sljedbenika uhićenog ekstremiste Frančiškovića, ponio Molotovljeve koktele i čavle. Policija, koja je po definiciji pod kontrolom vladajućih, to je protumačila kao opasnu terorističku prijetnju. Na taj su način mediji dovedeni u situaciju da im glavna tema bude potencijalna prijetnja rušenjem državnog poretka. Prema tome je neka ukradena milijarda iz plinskog biznisa prava sitnica. Ministar unutarnjih poslova, koji je, nećete vjerovati, i najbliži Plenkovićev suradnik, tezu o tako opasnoj ugrozi i dodatno potencira.
Da ne bude zabune, desni je radikalizam i u Hrvatskoj izašao ‘iz ormara’ i doista zaslužuje svaku pozornost. Prošlogodišnje divljanje zagrebačkim ulicama grupe radikala predvođene već spomenutim Frančiškovićem to i potvrđuje. Prema uzoru na neonacističke grupacije diljem Europe, spremni su na sve, što uključuje i masovno krvoproliće. Zato ih ni u kojem slučaju ih ne treba gubiti iz vida, još manje podcjenjivati.
Hrvatske bi vlasti u tom kontekstu trebale biti dodatno oprezne, jer je upravo vladajući HDZ godinama žmirio nad ultradesničarskim ispadima, plašeći se da ne izgubi dio biračkog tijela. U razdoblju Karamarkova vođenja vladajuće stranke čak su pokušavali i konkurirati tvrdoj desnici, što je opravdano uznemiravalo demokratsku javnost. Sada se HDZ-u, kojemu je jedini kriterij djelovanja oduvijek bilo očuvanje vlasti, to obija o glavu, ali stvara i nelagodu u najširoj javnosti. Nije stvar samo u ekstremistima iz spomenute skupine, već se segmenti takve nedemokratske i nasilju sklone svijesti lako uočavaju i u pojedinim navijačkim skupinama, pogotovo vezanim uz dva najveća hrvatska nogometna kluba. Nedavno nasilje na autocesti, kad su napadnuti i policajci, to dodatno potvrđuje.
No, najnovije divljanje desničara na, koje li ironije, Trgu žrtava fašizma zapravo je neočekivano pomoglo Plenkovićevoj stranci. Retorika kojom je popraćeno uhićenje balavca sa zapaljivim napravama i oproštajnim pismima pomogla je vladajućoj stranci da se predstavi kao zaštitnik hrvatske demokracije. U tom je kontekstu mažnjavanje milijarde kuna osoba s HDZ-ovim članskim iskaznicama i prijatelja najviših stranačkih dužnosnika prava sitnica, čak i tendenciozno uznemiravanje javnosti. Bezobrazluk vladajućih opet nema granica. Kolika je, pak, naivnost i glupost dijela oporbe, dovoljno govori podatak da se na spomenutom skupu, čija je politička posljedica neočekivano spašavanje HDZ-a, eksponirao i Most, ne shvaćajući razinu vlastite kompromitacije. Šira javnost može to i ovako shvatiti: jest da su vladajući ‘dugoprstići’, ali barem nas štite od nasilnika i ekstremista!
Vladajućima ide jako u prilog i ono što se trenutno, ali po tko zna koji put, događa u SDP-u. Viktor Gotovac, ekscentrični šef zagrebačke organizacije, odlučio je ‘relaksirati’ suradnju sa strankom Možemo, što je, realno rečeno, uvod u slom vladajuće koalicije u hrvatskoj metropoli. Iako objektivnih problema u toj koaliciji doista ima, ni HDZ ga ne bi bolje savjetovao što da učini u korist zajedničke štete. Kad je suočen sa smjenom i izbacivanjem iz stranke, Gotovac je odigrao i performans s Titovom bistom, prikazujući esdepeovce kao pritajene zarobljenike nedemokratske prošlosti.
Ako se uzme u obzir da se SDP-ov lider Peđa Grbin još nije oporavio ni od afere vezane uz vlastitu suprugu koja je stekla sumnjivu diplomu, onda je razumljivo da ni šokantne krađe u koje su gotovo serijski upleteni vladajući ne mogu bitno promijeniti stranačke rejtinge. Glupost i nesposobnost oporbe stalno je ‘padobran’ za koji se hvata Plenkovićeva stranka kad se čini da je zbog silne razine financijskih zloporaba, ali i silnog nesnalaženja u vođenju raznih kapitalnih projekata, pogotovo obnove od potresa, u potpunosti kompromitirana.
Oporba je i nadalje nevjerojatno nesposobna i inertna, ali i ideološki razjedinjena. Zamislite, primjerice, vlast u kojoj bi resore dijelili SDP, Možemo, Most i Domovinski pokret?! Zvuči kao loš vic. Pitanje je koliko bi takva heterogena vlast, budući da bi samo ujedinjeni imali saborsku prevagu, mogla opstati? Možda koji tjedan ili mjesec. I opet bi slijedili prijevremeni izbori. Nemali dio građana koji je svjestan silne nesposobnosti i neefikasnosti oporbenih stranaka vjerojatno ne bi ni izašao na prijevremene izbore, a neopredijeljeni bi zacijelo između ‘nesposobnjakovića’ i ‘lopina’ izabrali one potonje. Gruba je to hrvatska realnost.
Zato je izvjesno, pogotovo nakon što je i tragikomični saborski ultrakonzervativni zastupnik Zekanović izjavio da i formalno prelazi vladajućima, da silna razina klijentelizma i kriminala u državnom i javnom sektoru neće biti kažnjena prijevremenim izborima. Budimo realni, za oporbu to i nije tako loša vijest.
