[KOLUMNA] Umjesto da dižu naknade, Felak i društvo trebali bi tih 500 kuna davati sirotinji. I ne, to nije populizam

Županijska skupština ovaj tjedan ipak nije donijela predloženu i najavljenu odluku o povećanju mjesečne naknade svim vijećnicima, i to za 50 posto. Odnosno, s 500 kuna mjesečno na ravnih 100 eura, kako su to uoči sjednice bili usuglasili župan Darko Koren (Mreža) i njegov ključni koalicijski partner Damir Felak (HDZ), inače predsjednik županijskog parlamenta.

Točka je uoči sjednice jednostavno povučena, odnosno skinuta s dnevnog reda. Župan Darko Koren, ovlašteni predlagač, objasnio je kako je ‘sadržaj te odluke kompleksan te bi zahtijevao opći konsenzus’, Kojeg, očito, nije moguće postići jer je šef županijskog SDP-a Tomislav Golubić samo par sati prije sjednice najavio kako će vijećnici te stranke biti protiv odluke o vijećničkim povišicima.

‘Mi bismo kao većina mogli glasovati, ali smatramo da nema potrebe da na ovakav način silujemo demokraciju. Godinama su naknade iste, a mnoge su se okolnosti promijenile i htjeli smo to regulirati, ali sve to prešlo je u sferu politike i povukli smo je s dnevnog reda’, naglasio je župan na početku sjednice.

U jednome je župan doista u pravu – mnoge su se okolnosti promijenile. I to drastično. Stanovnici njegove županije sve su siromašniji zbog hiperinflacije koju ne prati realan rast plaća, a što će biti ove zime s cijenama energenata, ovog časa samo svevišnji zna. Ali nikome neće reći. I zato je odluka da se naknade vijećnicima povećaju za 50 posto doista skandalozna i pokazuje kako županijske vlasti uopće ne vode računa o trenutku, javnom interesu, socijalnoj osjetljivosti, solidarnosti. I da im je – da prostite – bitna samo njihova guzica. Jer da nije tako, ta bi ista vlast danas, kad su se – kao što to lijepo kaže Koren – mnoge okolnosti promijenile, donijela sasvim drugačiju odluku.

Odluku – koja bi, uvjereni smo u to, dobila konsenzus kojeg Koren priželjkuje u skupštinskim klupama – da se vijećnici lijepo u cijelom mandatu odreknu svoje mjesečne naknade. Pa da se novac transferira onima kojima je on najpotrebniji. A takvih ima koliko hoćete. Tu su staračka kućanstva diljem županije koja teško pokrivaju životne troškove. Tu su studenti i učenici iz siromašnijih obitelji koji se zbog neimaštine sve teže školuju. Tu su i bolesni koji ne mogu podmirivati troškove skupih terapija.

Vijećnici bi se morali odreći naknade od 500 kuna mjesečno koja im ionako ništa ne predstavlja. Tu naknadu, recimo, dobiva bivši ravnatelj bolnice dr. Mijo Bardek. Dobro situiran SDP-ov kadar Siniša Fabijanec. Mrežin vjeroučitelj Miljenko Flajs. Belupov rukovoditelj i poznati hadezeov kadar Ernest Forjan. Privatna stomatologinja dr. Danijela Glavosek Kovačić iz Lackovićeva pokreta otpora. 

I dalje – naknadu dobiva i gradski pročelnik i čelnik župnijskog SDP-a Tomislav Golubić. Milijunaš s Kalnika Mladen Kešer. Dugogodišnji odvjetnik i šef Gradskog vijeća Đurđevca Željko Lacković. Bankarica i donedavna članica NO-a Podravke Dajana Milodanović. Liječnik u bolnici dr. Josip Večenaj. O šefu Županijske skupštine, članu NO-a Podravke i rukovoditelju u Hrvatskim šumama Damiru Felaku da ne govorimo.

Ukupno ih je 37 u Županijskoj skupštini i mjesečno dobivaju 18.500 kuna. Godišnje je to 222.000 kuna, a u četverogodišnjem mandatu 888.000 kuna. Na prvi pogled i nije nešto, ali tim novcem oni koji žele mogu napraviti mnoga dobra djela. I ne, to nije demagogija i isprazni populizam, kakvim ga sigurno želi prikazati naša odnarođena politička elita. Takva bi odluka donijela barem zrnce nade da je u našem žalobnom političkom prostoru moguća posve drugačija paradigma. Da je onima koji obnašaju javne funkcije i za to dobivaju javni novac – javni interes ponekad ispred privatnog. Očekujemo li od njih previše? Ima li uopće nade za društvo?

Riječ je o 500 kuna mjesečno, ljudi dragi. Dobro situiranim županijskim vijećnicima taj iznos na predstavlja baš ništa. S njim ili bez njega – nastavit će dobro živjeti. Mnogi njihovi susjedi, birači, sugrađani i suseljani danas ne žive dobro. Muče se i teško krpaju kraj s krajem. Njima bi taj iznos možda značio spas s nebesa. I vjerojatno malo promijenio opću percepciju o političarima i njihovoj javnoj misiji.

Tražimo li previše od Korena, Felaka, Flajsa, Golubića, Kešera, Lackovića, Bardeka, Večenaja, Matotana, Milodanović, Glavosek, Fabijanca, Forjana? Ima li uopće nade ili je sve nepovratno izgubljeno?

Tekst: Robert Mihaljević

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com