Već dugo neka dodjela nagrade nije podigla toliko medijske prašine kao što je to bila ona vezana za ovogodišnji izbor gospodarstvenika i gospodarskog događaja godine. Kao što je poznato, nagradu tradicionalno dodjeljuju Večernji list i Poslovni dnevnik, tiskovine koje su u sastavu medijske kuće Styria. Kako je dobitnik za gospodarski događaj godine pomalo neuobičajen, pogotovo ju kontekstu predizbornih političkih tenzija, nimalo ne čudi da su spomenuti dnevnici optuženi za podilaženje Vladi, navodno zbog određenih statusnih i materijalnih interesa.
Prestižnu je nagradu, naime, dobila upravo aktualna Vlada predvođena Andrejom Plenkovićem, a razlog je bio uvođenje eura, ocijenjenog kao motora daljnjeg gospodarskog razvoja. Kako većina medija tog istog premijera osuđuje zbog naraslih koruptivnih i klijentelističkih trendova u društvu, ali i stalnih sukobljavanja s novinarima, unaprijed je moglo biti jasno da će takva odluka naići na svakovrsna osporavanja.
S jedne strane, zapravo i nije sporno da je uvođenje eura dugoročna strateška ekonomska odluka, zasigurno i među najvažnijima od državnog osamostaljenja. S druge, to je događaj koji premašuje okvire jednogodišnjih gospodarskih trendova i projekata, tako da bi, prema mišljenjima medijskih analitičara, trebao ostati izvan okvira neke nagrade koja se u pravilu dodjeljuje za konkretne rezultate gospodarskih subjekata ili vizije strukovnih udruženja. Politiku, drugim riječima, tu nije pametno previše miješati.
Za lokalnu je publiku, međutim, puno zanimljivije da je dobitnica nagrade za gospodarstvenicu godine Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke. Ni ona u nekim medijskim komentarima nije ostala pošteđena teze kako time jačaju poslovni odnosi između Styrije i kompanije koja je veliki oglašivač. Za to nema nekih ozbiljnijih argumenata. Spomenute su dnevne tiskovine po tradiciji, pogotovo otkad je desetljećima unazad regionalno izdanje Večernjaka predstavljalo i dnevno koprivničko glasilo, ionako prisutne u raznim akcijama i projektima vezanim uz Grad i Županiju, u što su često uključene i lokalne tvrtke. Riječ je o legitimnim obostranim interesima, a mediji danas ni ne mogu drugačije funkcionirati. Dojam je da neki drugi mediji, uključujući i konkurentski Jutarnji list, za to nisu bili posebno zainteresirani, ili barem konkretni u svojim eventualnim inicijativama.
Je li, objektivno rečeno, Martina Dalić zaslužila navedenu nagradu? Odgovor je nedvosmisleno potvrdan. Usporedi li se njen mandat s poslovanjem i strateškim promišljanjem prijašnjeg poslovodstva, uočljivi su znatni pomaci, kojim je Podravkina pozicija bitno ojačana. Nije riječ samo o tome da se u Koprivnici gradi ogromni logistički centar, kao i neki novi proizvodni kapaciteti, uz racionalizaciju postojećih, ali i da je napokon okončana i obnova poslovne sedmerokatnice. Predsjednica Uprave uspješno je otvorila i dvije bolne teme koje uzrujavaju ne samo većinu Podravkinih zaposlenika, već i svakog Koprivničanca, jer je kompanija oduvijek pupčano vezana uz Grad i cijelu Podravinu.
Prva je od njih dugogodišnje zaostajanje plaća tisuća Podravkinih zaposlenika, izuzevši onih direktorskih, zbog čega je i popriličan odljev stručnih profila, ali i (ne)kvalificiranih radnika na proizvodnim linijama. Otkad je ubrzana inflacija, uz sve uočljiviji manjak domaće radne snage, činilo se da Podravkaši mogu gotovo svugdje zarađivati više nego u kompaniji koja je oduvijek simbol hrvatske prehrambene industrije. Zato je Martina Dalić, često se i sudarajući s interesima pojedinih većih dioničara, potaknula nekoliko krugova povećanja plaća i ostalih primitaka. Ovih dana najavila i daljnji rast plaća, svjesna da samo sa zadovoljnim zaposlenicima i bez veće fluktuacije kadrova može ostvarivati ambiciozne poslovne planove. Iako s manjim zakašnjenjem, uvidjela je i da treba oživjeti i razne vidove vezanosti zaposlenika i umirovljenika uz svoju kompaniju.
Drugo je pitanje, jednako neugodno, bio gotovo faraonski status visokog menadžmenta, vezan uz nekritičke dodjele opcijskih dionicama, koje su pojedincima donosile milijunske zarade. Nema iole dobronamjernijeg Koprivničanca koji nije ogorčen praksom koju je prije puna dva desetljeća legalizirao menadžment predvođen Darkom Marincem i amenovao Nadzorni odbor koji je vodio Božo Prka. Današnje je predsjednica Uprave bitno srezala prava na taj vid bogaćenja pojedinih menadžera, a to će ubuduće biti strogo vezano uz mjerljive rezultate. Problem je jedino u tome što se opcijske dionice odnose na proteklo razdoblje pa neki još uvijek na burzi ubiru glavobolne cifre. To je i dodatna potvrda teze kako zakonska prava često nisu u funkciji društvene pravde i javnoga dobra. Bitno je, međutim, da je Martina Dalić, za razliku od nekih drugih Podravkinih ‘generalaca’, toga ipak svjesna.
Ne treba biti insajderski informiran da bi se znalo da joj zbog svakovrsnih pritisaka i političkog zaleđa nije nimalo lako. Kad je dolazila u Koprivnicu, nije bio medijskog komentara koji nije naglašavao da je to bila Plenkovićeva nagrada za preuzimanje veće ministarske odgovornosti od realne za neke njene poteze, pogotovo adresirano na grupu Borg, u državnom preuzimanju Agrokora. Tvrdilo se i da se ta bankarica i financijašica neće moći nositi s turbulentnim izazovima prehrambene industrije, a i korporativnim upravljanjem. Činjenica je da je uložila mnogo truda da demantira svoje kritičare, tako da danas više nema onih koji u njoj kao šefici kompanije vide neko ‘strano tijelo’.
Izvjesno je da je pred Martinom Dalić ključni potez njene koprivničke karijere. Podravka, naime, ozbiljno pikira na poljoprivredni i prehrambeni dio Fortenova grupe, konkretno preuzimanje Belja, Vupika i PIK-a Vinkovci, u čemu će zasigurno veliko značenje imati njen specifični odnos s premijerom Plenkovićem. Ukoliko u tome uspije, Podravka će opet imati gospodarski status mjerljiv s godinama njenog najvećeg uspona. U takvom bi je raspletu i poslovnično sumnjičavi Podravci napokon bez zadrške smatrali svojom Koprivničankom. Veća bi joj to bila nagrada od gospodarstvenice godine.
