Na nedavnoj konferenciji za novinare koprivničanka Danijela Glavosek obznanila je javnosti vijest da napušta klupu gradske vijećnice. Kazala je da tu odgovornu dužnost prepušta Miodragu Maričiću. Ta nas je vijest nagnala da kontaktiramo spomenutog gimnazijskog profesora i zatražimo s njime razgovor u kojem bi nam razotkrio svoje političke ambicije. Protivio se našoj ideji jer, kako je istaknuo, još nije imenovan vijećnikom pa bi to bilo istrčavanje pred rudo. Ipak, naposljetku smo ga nagovorili na razgovor koji je urodio ovim intervjuom u kojem smo se dotaknuli mnogih tema iz svijeta politike.
Na sljedećoj sjednici koprivničkog Gradskog vijeća očekuje se da ćete biti imenovani vijećnikom umjesto Danijele Glavosek koja je na posljednjim lokalnim izborima bila nositeljica liste grupe birača. Je li ova zamjena dogovorena uoči ovog saziva Gradskog vijeća ili tek nedavno?
Još smo se u predizbornoj kampanji dogovorili da će doći do ovakve zamjene kojoj je cilj da što više nas s liste grupe birača stekne iskustvo javnog nastupa, dobije uvid u rad Gradskog vijeća, odnosno usvoji konkretna znanja i vještine o političkom djelovanju.
Hoće li i Marijan Šiško svoju vijećničku stolicu ustupiti nekom sa spomenute liste?
To pitanje trebalo bi uputiti njemu jer mi, za razliku od većine vijećnika, ne pripadamo stranci i ne podliježemo takozvanoj stranačkoj stezi. Naša komunikacija svodi se na razgovore o radu u Gradskom vijeću.
Do sada ste se angažirali kroz civilni sektor. Putem društvenih mreža poprilično ste kritički progovarali o koprivničkoj vlasti. Hoćete li zadržati isti ton ili ćete, poput laburista, sjesti u prvi vlak s vladajućima pa kuda koji mili moji?
Podsjećam javnost i vas kao novinara da sam svojedobno napustio laburiste već kod prve naznake o njihovom približavanju vladajućima u Gradu Koprivnici. Što se moje kritike na internetskim platformama tiče, smatram da je ona opravdana i da se tu ne radi o pukom kritizerstvu. Osim propitkivanja naše zbilje, uvijek gledam da ponudim rješenje koje ne mora biti prihvaćeno, ali može poslužiti kao osnova za raspravu.
Dijelu javnosti još ste uvijek nepoznati. Kako izgleda vaš dosadašnji politički put?
Iz Valpova sam se prije 18 godina doselio u Koprivnicu. Razlozi za promjenu mjesta prebivališta bili su ekonomske naravi. U to sam se vrijeme fokusirao isključivo na rad u školi što je vidljivo iz brojnih poslovnih uspjeha i kroz napredovanje u karijeri. Nije mi bilo ni u peti da ću se jednog dana politički angažirati. Pristupanjem Hrvatskim laburistima 2013. godine postao sam maksimalno svjestan da Grad ima problema koje će, ako se ništa ne poduzme, naslijediti moja djeca. Mrska mi je bila pomisao da će živjeti u sustavu kojeg je vrijeme pregazilo, u kojem je teško dobiti smještaj u vrtiću i u kojem se školska nastava pohađa u više smjena. Želio sam da im Grad ponudi mnogo više sadržaja koji će u slobodno vrijeme poticati njihovu kreativnost. Sve to nabrojano nagnalo me da se politički angažiram. Isprva se nisam vidio kao vijećnik, niti sam se vidio kao političar. Mislio sam da ću savjetima i prijedlozima pomagati ljudima koji žele biti u središtu javnosti.
Radite u Gimnaziji Fran Galović. Hoće li vam to što ste profesor engleskog jezika i književnosti olakšati komunikaciju s vladajućima koji se nerijetko prave Englezima?
To pravljenje Englezima postalo je praksom koja se baštini iz samoupravnog socijalizma. Najlakše je probleme gurati pod tepih i očekivati njihovo implodiranje. Nažalost, hrpa pod tepihom samo raste pa osobe poput mene vide da nema druge nego ukazivati na ono što je skriveno. Na kraju ovog pitanja samo bih dodao da sam i profesor njemačkog jezika.
Ustvari, što vas najviše žulja u Koprivnici?
Budući da dolazim iz prosvjete, najviše me žulja to što većina škola nema organiziranu jednosmjensku nastavu niti ima organiziran produljeni dnevni boravak. S druge strane, žulja me i to što od 2013. godine nisu svi resursi koprivničkog Kampusa iskorišteni za opće dobro. Pod time mislim da se ne vodi dovoljno računa o starijoj populaciji. Dom za starije i nemoćne Koprivnica, koji je pod ingerencijom Županije, ne može zadovoljiti potrebe svih stanovnika treće životne dobi. Istovremeno dio prostora u bivšoj vojarni ostaje neiskorišten. Stoga čudi da se gradska vlast još uvijek nije pozabavila ovim otvorenim pitanjem. Dakle problemi mladih i starijih su ti koji me najviše žuljaju. Istovremeno sam svjestan da se oni ne mogu rješavati bez popunjavanja naših industrijskih zona koje, za razliku od varaždinskih, preloških i ostalih, zjape neiskorištene.
Kad bi vam se pružila prilika da na 24 sata sjednete u fotelju Mišela Jakšića, što biste poduzeli?
Mnogo je toga što mi pada na pamet, ali recimo da bih djeci osnovnih škola omogućio da barem jedan dio izvannastavnih aktivnosti odrađuju u sportskim dvoranama i školama u sklopu produljenog dnevnog boravka. To je aktivnost koju je moguće urediti u jednom danu.
Ja sam mislio da bi za svog pomoćnika imenovali Sinišu Bosanca.
Činjenica jest da smo nas dvojica pokretači građanske inicijative i da smo aktivni na Facebooku. Siniša je pokrenuo, a ja sam aktivan u grupama Koprivnica kakvu želimo i Što vas žulja u Koprivnici. Obojica imamo sklonost raspravljati o problemima koji tište Koprivnicu i predlagati njihova rješenja. Sve nas to povezuje, ali čest je slučaj da imamo oprečna stajališta o nekim temama.
Možete navesti primjer razmimoilaženja s Bosancem?
Ne slažem se s njime da aktualnu vlast treba napadati isključivo na takozvanim velikim temama. Smatram da nije nužno baš svaki problem istraživati u dubinu jer mnogi građani ne razumiju o čemu se radi niti ih to zanima. No činjenica jest da on, za razliku od mene, ima politički nos.
Aktualno pitanje na sjednicama koprivničkog Gradskog vijeća koje poteže oporba glasi: gdje su pare od plinskog biznisa? Dolazite li vi s nekim novim pitanjem?
Ako ću biti imenovan u Gradsko vijeće, također ću propitivati gdje je novac. No neću prihvatiti dosadašnji princip rada oporbenih vijećnika. Osim kritiziranja istovremeno ću nuditi prijedloge koji se mogu implementirati u kratkom vremenu i nisu skupi.
Evo jedno pitanje za profesora, kako biste ocijenili rad koprivničke vlasti?
Dao bih im 1,5 i to je maksimum koji im mogu ponuditi. Nažalost ta ocjena nije dovoljna za prolaz. Od 2013. kad sam se aktivnije uključio u politički život pa sve do danas, gradska vlast pokazala se nesposobnom iskoristiti mogućnosti i resurse koji su joj na raspolaganju. Ne postoji strategija njihova djelovanja, niti se vidi da streme nekom cilju. Ostavljaju dojam vrludanja.
Budući da niste pozitivno ocijenili gradonačelnika Mišela Jakšića i njegove kolegice i kolege, hoćete li sazvati roditeljski sastanak?
Mislim da je gradonačelnik tu da saziva roditeljske sastanke, a ja sam samo jedan od nezadovoljnih roditelja.
Sad kad ste pokudili vlast, izazivam vas da ocijenite gradsku oporbu.
To čemu svjedočim posljednjih pet godina, nema veze s oporbom. Ti ljudi nisu u stanju iskazati neslaganje s potezima vladajućih. Njihov je maksimum izaći za govornicu i kazati da nešto nije dobro, a potom pri glasanju dignu palicu na kojoj piše „suzdržan“. Zar je to dovoljan čin iskazivanja neslaganja s predloženim potezima?! Smatram da nije. Bilo je više slučajeva u kojima je oporba mogla demonstrativno napustiti dvoranu i odluku prepustiti isključivo većini. To je legitiman oblik iskazivanja neslaganja. Oporbeno neslaganje s vladajućima mora biti vidljivije.
Uđete li u Gradsko vijeće, čiji ćete koncert predložiti za Božićnu bajku?
Moram vas razočarati jer glazba i ja živimo u dva različita svemira. Uopće se ne razumijem u taj svijet i kad bih morao odlučivati o tim pitanjima, onda bih zatražio pomoć. S druge strane, koncerti su dobrodošli, ali ne da ih organizira i plaća Komunalac.
Koje su vam krajnje političke ambicije, gradonačelnik, župan ili čuvar državnog pečata?
Nemam niti jednu od spomenutih ambicija. Hoću da grad u kojem odrastaju moja djeca bude ugodan za život tako da jednog dana ne moraju poći u svijet trbuhom za kruhom. Želim biti samo jedan kotačić u mehanizmu koji će stvoriti to ugodno ozračje za život u Koprivnici.
Što je s radom civilnog sektora u Koprivnici? Meni se čini da i tu izostaju akcije koje bi propitivale gradsku vlast.
Za takvo stanje dobrim dijelom kriva je upravo gradska vlast. Ona je civilnom sektoru otela Dom mladih i ponudila ga u najam po čisto ekonomskim cijenama koje su previsoke nevladinom sektoru. Koliko mi je poznato, tamo je sada smještena glazbena škola, jedan slikar i tečaj francuskog jezika. Civilne udruge završile su na ulici i mnoge od njih su se rasule.
Vidimo se na sjednicama Gradskog vijeće?
Ne vjerujem dok ne vidim.
