Neki će zaključiti da Hrvatska i formalno postaje europski ‘pendrek’, ali to je cijena iznimne gospodarske koristi zbog ulaska u šengenski prostor 

Možda netko to nije primijetio ili shvatio, ali daleko najvažnija tema proteklih dana nije bilo svjetsko nogometno prvenstvo, iako su zbog njega stale s radom brojne institucije i tvrtke, ako i cijeli obrazovni sustav. Hrvatska ipak neće propasti ako reprezentacija nastavi onako bojažljivo i kilavo kako je to demonstrirala u prvoj utakmici u užarenoj katarskoj pustinji. Neće biti ni prevelika tragedija ako se pokraj uvijek opasnog Maroka i još opasnije Kanade, kako to uvijek naglašavaju mudri nogometni komentatori, ekspresno vrati u hladnu i kišovitu domovinu.


Neusporedivo je važnije bio ono što je izjavio austrijski ministar unutarnjih poslova. Ako netko to nije zamijetio, visoki je dužnosnik nama iz niza razloga jako važne zemlje Europske unije, od koje nas dijeli samo nekoliko desetaka kilometara, ustvrdio da zbog pojačanog migrantskog vala šengenske granice ne funkcioniraju i da bi širenje toga prostora, pojednostavljeno rečeno, dodatno otežalo sadašnje ionako neizdrživo stanje. Zaprijetio je, dakle, da bi Austrija mogla blokirati hrvatski ulaz u šengenski prostor, što je, uz uvođenje eura, glavni strateški cilj Plenkovićeva kabineta. 

Potrebno je naglasiti da je to jedna od onih malobrojnijih razvojnih tema s kojom se slaže i glavnina oporbe. Nisi trebali informacije iz ‘povjerljivih izvora’ da bi se shvatilo kako je izjava prvog austrijskog policajca duboko uznemirila Banske dvore, ali i izazvala nervozu u gotovo svim stranačkim središnjicama. U tim je okolnostima dobra vijest bila da izbornik Dalić ima ozbiljnih dilema koja staviti u napadačku špicu i je li povratak veterana Lovrena na stopersku poziciju u početnom sastavu dobra kadrovska odluka. Da nije bilo loptanja, hrvatska bi politička scena po rastu temperature doista sličila spomenutoj katarskoj pustinji.

Najgore je od svega, budemo li opet krajnje racionalni, da je austrijski ministar zapravo u pravu, pogotovo ako se problem promatra iz bečkoga ugla. Šengenski prostor doista sliči švicarskom siru, tako da na tisuće dotad neevidentiranih migranata završava u Austriji i drugim bogatijim zapadnoeuropskim državama, iako je jako puno uloženo financijski i tehnički u taj granični režim.

Srećom po Hrvatsku, austrijski kancelar je u srijedu naglo posjetio Zagreb i snizio tenzije. Obećao je da njegova država ipak neće blokirati hrvatski ulaz u šengenski prostor. Objasnio je da su meta austrijskih vlasti zapravo Rumunjska i Bugarska, koje već godinama ne ispunjavaju preuzete obveze. Kako se na razini Unije glasa pojedinačno za svaku državu, Beč namjerava do daljnjeg spustiti rampu Bukureštu i Sofiji, dok za Hrvatsku napominje da korektno obavlja granične kontrole. 


Kancelar je, sudeći prema komentarima hrvatskih dužnosnika, u negativni kontekst stavio Srbiju, koja dodatni stvara granični kaos, ali i Mađarsku, makar je dio postojećeg šengenskoj sustava. Sve to, dakako, ne znači da je priča o Hrvatskoj unutar šengenskog prostora okončana, jer je moguće da neke od preostalih članica Unije prihvati tezu kako nije vrijeme za širenje i da bez puno analiziranja i našu zemlji stavi u paket s Rumunjskom i Bugarskom. Motivi za to ne moraju uvijek biti principijelni, ali svaka država ima načelno pravo neprihvaćanja argumenata svih ostalih članica. To se obično tumači kao specifični nacionalni interes, a u praksi se svodi na profitiranje od blokiranja strateških ili gospodarskih pozicija drugih država.

Najiskrenije se nadamo da se to neće dogoditi. S politikom to nema i ne smije imati nikakve veze. Hrvatskoj je šengenski prostor od vitalnog značenja da daljnji gospodarski razvoj i kvalitetniju prometnu povezanost s ostatkom Unije. Uzmimo samo primjer očekivanog ukidanja graničnih kontrola sa Slovenijom, iako je to jako važno i za mađarsku granicu. Tijekom turističke sezone drastično bi se na Bregani i ostalim prijelazima smanjile dosadašnje granične gužve, koje imaju velikog utjecaja i na odluke o dolasku turista cestovnim pravcima. Dosadašnji bi granični krkljanci bili svedeni na pokoji izuzetak, a istodobno bi se uvelike povećala i protočnost kamionskog, željezničkog i sveg ostalog prometa vezanog uz gospodarske aktivnosti. Tijekom svakovrsnih blagdana ne bi na sjevernim i zapadnim granicama bila i uobičajena višekilometarska gužva pri prolazu vozila prema europskom jugoistoku. Sažeto rečeno, porasli bi turistički dolasci i osnažila bi naša tranzitna uloga.

Hrvatska se time ne bi riješila svih graničnih briga. Postala bi vanjska granica Unije prema Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, što znači da bi i porasle kontrole na tim pravcima, pogotovo u pogledu ilegalnih migrantskih ruta. To je, međutim, cijena hrvatskog geografskog i geostrateškog položaja, jer je izvjesno da spomenute države još zadugo nemaju ozbiljnije šanse za ulazak u Uniju, što je preduvjet za liberalizaciju svačijeg graničnog režima. No, Hrvatska je i proteklih godina morala ulagati dodatne napore u sprečavanju migrantskog vala, što zbog zaštite vlastitih interesa, što zbog testiranja njenih mogućnosti za ulazak u šengenski prostor.

Sve se to može gledati i drugačijim naočalama. Neki će zasigurno protumačiti da Hrvatska preuzimanjem vanjske granice i formalno postaje europski ‘pendrek’. Dobro je sjećamo afera koje su u tom pogledu u europskih institucijama inicirali aktivisti za ljudska prava. Činjenica je hrvatska policija premlaćivanjem nekih migrantskih skupina nije stekla pozitivnu reputaciju među nevladinim udrugama, ali je isto tako točno da je upravo takva energičnost, u pojedinim situacijama i neopravdana brutalnost, europskoj administraciji bila dokaz da Hrvatska ozbiljno shvaća svoje zadatke. Riječ je o licemjerju i cinizmu, no tako funkcionira europska politika.

FOTO / IVAN BRKIĆ

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com