Koprivničanka Andrea Dunst (rođena Dujak) posljednjih trinaest godina živi u Beču. Grad koji je više puta proglašen najboljim na svijetu po kvaliteti života, te koji očarava svojom bogatom povijesnom arhitekturom i izvrsnim uvjetima rada, obrazovanja, pristupom uslugama i dostupnošću javnog prijevoza, Andreji je pružio najbolje polazište za školovanje i razvoj njene profesionalne karijere.
U Koprivnici je pohađala osnovnu glazbenu školu (smjer flauta), te je u to vrijeme bila i članica Puhačkog orkestra grada Koprivnice. Srednju školu za obou završila je u Varaždinu, a diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nastavila je usavršavanje u Beču gdje je završila master za obou na fakultetu ‘Musik und Kunst Wien’, te studij barokne oboe u Grazu gdje je i upoznala svog supruga Patricka koji je također glazbenik, jazz saksofonist i skladatelj.
Za vrijeme studija svirala je u mnogim bečkim/austrijskim glazbenim sastavima i orkestrima te je puno putovala. – Ostala mi je u jako lijepom sjećanju turneja sa ‘Schoenbrunn orkestrom’ po Skandinaviji gdje smo boravili mjesec dana, a divno je iskustvo bio i moj odlazak u Indiju gdje sam zajedno s još nekoliko pedagoga podučavala mlade glazbenike u Orkestru mladih. Bilo je zanimljivo vidjeti pod kojim uvjetima, na kakvim instrumentima i s kojim mogućnostima se tamo muzicira. Za mene je to bio potpuni kontrast svega što sam do tada znala, od samog izlaska iz aviona, boja, mirisa, njihove kulture, a najveće je čudo s koliko su oduševljenja ti mladi ljudi muzicirali uz nikakve uvjete, loše instrumente, ali s toliko mnogo žara. – kaže Andrea.
Nakon završetka studija iz čiste se znatiželje prijavila za posao u Produkcijsko-umjetničkom uredu Bečkog simfonijskog orkestra gdje je na kraju posao i dobila, ubrzo i za stalno. Njen je angažman uključivao organizaciju i produkciju koncerata, organizaciju turneja Bečkog simfonijskog orkestra, te snimanja albuma i televizijskih nastupa. S orkestrom je putovala diljem svijeta, od Tokija, Azije, širom Europe.
-Nisam nikad planirala da ću prestati svirati, toliko je truda i rada uloženo, ali jednostavno došao je trenutak u kojem sam morala odlučiti što ću raditi, nisam mogla i svirati i raditi u Operi jer se koncerti uvijek održavaju u večernjim satima i nisam mogla biti na dva mjesta u isto vrijeme, a imala sam i sve manje vremena za vježbanje i nisam mogla održati svirački nivo. Danas ne žalim zbog svoje odluke jer stvarno uživam u ovome što radim. – kaže Andrea koja je trenutno zaposlena u Bečkoj operi kao asistentica muzičkog ravnatelja Phillipe Jordana, jednog od najetabliranijih dirigenata današnjice. – Svakodnevno se susrećem sa vrhunskim pjevačima i pjevačicama, glazbenicima te dirigentima iz cijelog svijeta. Neopisivo je iskustvo upoznati iznutra jednu od najboljih svjetskih opera i iz dana u dan pratiti programe. Impresivno je koliko je ljudi na sceni i iza scene potrebno da bi se realizirala samo jedna večer.
O životu u Beču Andrea kaže: – Nisam nikad planirala da ću ovdje živjeti, ali jednostavno su se stvari tako dogodile. Radila sam s odličnom profesorom oboe iz Tel Aviva i planirala sam tamo upisati fakultet, ali on je dobio radno mjesto u Beču, pa sam i ja tu upisala studij. Beč je grad koji nudi bezbroj mogućnosti da sam odlučiš što zapravo želiš. Velika je konkurencija među glazbenicima, ali to daje dodatnu motivaciju da budeš još bolji. Sada kad gledam unatrag na život glazbenika, mogu reći da je vrlo stresan. Uvijek se moraš natjecati, biti bolji od drugih, ne smiješ griješiti, sve mora biti točno, onako kako piše, ali u konačnici pruža toliko zadovoljstva da pozitivne stvari i trenuci koje čovjek doživi ipak izbrišu one teške trenutke.
Andrea unatoč vrlo zgusnutom rasporedu pronalazi vremena i za hobije, pa se intenzivno bavi lončarstvom i vrtlarstvom – Beč nudi mnogo mogućnosti za vrtlarenje i puno se radi na tome da se ozelenjuje grad. Organizira se sadnja po ravnim krovovima u centru grada, u dvorištima. Svaka škola i vrtić trude se imati što više zelenila. Ljude se žele osvijestiti, a djecu od malena uče koliko je to važno.- kaže Andrea.
Članica je udruge koja omogućuje najam zemlje za uzgoj voća i povrća. Bave se načelima permakulture, a jako im je važno uzgajati sve prirodno, bez pesticida i raznih zaštitnih preparata. Sjeme uglavnom sami proizvode ili nabavljaju stare sorte povrća koje nisu genetski modificirane. Andrea je prošle godine posadila i novi vrt prema tim načelima kod svojih roditelja u Koprivnici. Sada nema toliko vremena, ali u Koprivnicu dolazi svakih nekoliko mjeseci.
– Puno vozim bicikl, kao i većina stanovnika Beča, osim kad pada kiša, tada koristim javni prijevoz. U Beču su ljudi vrlo osviješteni što se tiče prometa. Auto koristimo jako rijetko, samo za odlazak izvan grada. Pokušavam to svesti na minimum. -kaže Andrea.
Lončarstvom se počela baviti još tijekom studija. Izrađuje šalice, vaze, zdjelice, čajnike i druge uporabne keramičke predmete. U zadnjih par godina malo više se tome posvetila, a na drušvenim mrežama uređuje svoj profil andrea_d_ceramics. – Imala sam tu i tamo neku malu krizu. Kad puno vježbaš, a ne vidiš odmah rezultat tog vježbanja koji uvijek dolazi puno kasnije, to zna biti dosta frustrirajuće. U lončarstvu sjediš 2-3 sata i kao rezultat nastane nešto što možeš odmah koristiti, što je lijepo i što trajno ostaje. Lončarstvo je bilo spas za moju psihu tijekom studiranja.
Na kraju dodaje:- Lijepo je da sam imala priliku toliko putovati i obići svijet. Zbog toga rasteš, širiš horizonte, svakome bih preporučila da se ne skriva samo u svom kutu nego da otvorenih očiju krene u svijet. Jako je važno imati i hobije, probati više stari, baviti se svim i svačim, to nam daje nova vrijedna iskustva i obogaćuje nas kao ljude. Helena Hraščanec
