Koprivničanac Petar Fijačko glazbu je oduvijek smatrao malim životnim zadovoljstvom, a sviranjem gitare počeo se baviti prije 15-ak godina. U ugodnoj samoći privremene zagrebačke adrese, na svojoj Hohnerovoj klasičnoj gitari i u samoći privremene zagrebačke adrese, prošle je godine uglazbio i otpjevao deset kajkavskih pjesama koprivničkog književnika Slavka Fijačka, sa željom da očuva i promovira obiteljsku baštinu.
– Pjesme je napisao, i u svojim zbirkama objavio, očev bratić u drugom koljenu, pokojni koprivnički profesor i književnik Slavko Fijačko. One najčešće govore o elementima ljudskog života tipičnim za Podravce te svjetonazoru svojstvenom malim sredinama kojeg često možemo primijetiti ili se poistovjetiti i u sadašnjosti. – objašnjava Petar.
Tesktovi pjesama su mjestimično gorki, puni sumnje i tjeskobe, a teške riječi skladno su i glatko posložene. Kako bi do izražaja došli sami stihovi, prate ih jednostavne melodije odgovarajuće ritmičnosti i ponavljajuće progresije.
– U jesen prošle godine počeo sam sa objavljivanjem pjesama na svojem YouTube kanalu. Pritom, atmosferu tih snimaka, uz dopuštenje obitelji Milana Generalića, upotpunjavaju slike tog naivnog umjetnika – priča Petar te dodaje kako se u ovim pjesmama mogu prepoznati elementi folk-rocka, indie-folka i etno glazbe koji su kroz prevladavajući “fingerstyle” način sviranja gitare prilagođeni tekstovima pjesama. Reakcije na dosad objavljene pjesme bile su očekivano odlične od strane obitelji i prijatelja, a izuzev lijepih riječi i interesa nekoliko zanesenjaka, gotovo nepostojeće od strane svih ostalih. No, to ga nimalo ne obeshrabruje jer je za njega primarni cilj bio da ove interpretacije ostanu zabilježene u bespućima interneta.
– Uzevši u obzir minimalni (samo)promocijski angažman, odjek je relativno zadovoljavajući. Uostalom, još uvijek su dobrodošle nove reakcije. Iako zasad nemam u planu koncertnu promociju, kao ni snimanje albuma, otvoren sam za sve oblike eventualne suradnje – dodaje.
Petar je do sada snimio i dvadesetak obrada stranih pjesama za koje skromno kaže da su amaterski pokušaji izražavanja vlastite kreativnosti.
Osim dosad uglazbljenih pjesama, iz opusa Slavka Fijačka izdvojio je još desetak pjesama na kajkavskom dijalektu oko kojih bi se jednog dana volio potruditi, no za to si nije zadao nikakav rok. Iako nije osobiti pratitelj novijih zbivanja na glazbenoj sceni, drago mu je da postoje glazbenici koji se trude da kajkavski dijalekt ni u jednom trenutku u potpunosti ne iščezne.
– Mislim da je, za početak, bitno da on stalno bude prisutan u glazbi, a poteškoće približavanja kajkavskog dijalekta široj publici povezujem s puno dubljim uzrocima, koji se tiču i ostalih sfera života. Med ostalim, morti sem i ja v ovome članku mogel pripovedati po kajkavski – zaključuje Petar. (Silva Jambrešić)
