Koprivničko-križevačka županija nastavlja stagnirati u gospodarskom razvoju, otkrivaju ovotjedni podaci Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu u 2019. godini.
Prema tim podacima, naša je županija po BDP-u po glavi potonula na 13. mjesto od ukupno 20 županija plus Grad Zagreb. Ne tako davno, prema vrijednosti bruto domaćeg proizvoda bili smo među četiri najrazvijenije hrvatske regije, u skupini sa Zagrebom, Istrom i Rijekom. U međuvremenu, prestiglo nas je čak devet županija.
Bruto domaći proizvod je pokazatelj koji otkriva vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji, županiji, regiji ili gradu. Ta brojka pokazuje sve ono što smo proizveli do plasmana na tržište, spremno za prodaju i plasman, u jednoj godini. BDP po stanovniku pak najbolji je pokazatelj snage i razvijenosti gospodarstva države ili regije jer daje stvarnu sliku koja se može uspoređivati s drugim regijama, bez obzira na njihovu veličinu i broj žitelja.
Dostupni podaci Državnog zavoda za statistiku od 2014. do 2019. godine u aplikaciji Geostat otkrivaju kako se u proteklih pet godina upravo gospodarstvo Koprivničko-križevačke županije razvija uvjerljivo najslabije u regiji sjevera te je u skupini županija koje u Hrvatskoj najviše stagniraju. U tom petogodišnjem razdoblju BDP je u našoj županiji rastao za skromnih 22,7 posto, odnosno oko 4,5 posto godišnje. Varaždinska županija u istoj je petoljetki imala rast BDP-a od čak 38,4 posto, što je u prosjeku gotovo 8 posto na godinu. I najslabije razvijena hrvatska županija, susjedna Virovitičko-podravska, rasla je za 36,5 posto, odnosno oko 7 posto na godinu.
Sve do 2004. godine naša je županija bila četvrta najrazvijenija u Hrvatskoj, iza Zagreba, Istre i Rijeke. Odnosno, treća najrazvijenija županija u državi s obzirom da je Grad Zagreb zbog centraliziranosti teško usporediv s drugim hrvatskim regijama. Upravo 2004. godine Dubrovačko-neretvanska županija, čije je turizam počeo doživljavati ozbiljan procvat, prestiže nas po ostvarenom BDP-u po stanovniku, a na petom mjestu ostajemo sve do pretkrizne 2008. godine s BDP-om od 70.000 kuna po stanovniku. Potom se događa globalna recesija zbog sloma bezvrijednih burzovnih papira, mirovinskih fondova i nekretninskog tržišta u SAD-u.
Osim recesije, Koprivničko-križevačku županiju godinu kasnije, u jesen 2009., pogađa i velika afera Spice koja je bila uzdrmala temelje Podravke. Rezultat svega? Tijekom 2010. godine našu županiju po BDP-u prestižu Sisak, Varaždin, Lika i Zadar, pa padamo na deveto mjesto, a tijekom 2011. godine ispred nas dolazi i Međimurska županija. Idućih pet godina padamo za još tri mjesta, a padu se, kako pokazuju brojke, ne nazire kraj jer drugi rastu osjetno brže.
Podravina i Prigorje danas su, tako, u skupini slabije razvijenih dijelova Hrvatske i po kretanju BDP-a po stanovniku u rangu smo sa Zagorjem, Karlovcem, Siskom, Bjelovarom i dijelovima Slavonije. Ispred nas je odavno i Osječko-baranjska županija.
Dakle, prema podacima koje je Državni zavod za statistiku javno publicirao ovaj tjedan, Koprivničko-križevačka županija je na 13. mjestu po BDP-u po stanovniku. To je za dva mjesta slabije od 2018. godine kad smo po BDP-u bili 11. u državi. Hrvatska je, to znamo, podijeljena na Grad Zagreb i 20 županija. Koprivničko-križevački kraj s ukupno 75.000 kuna bruto domaćeg proizvoda po glavi oko 30 posto je slabiji od hrvatskog prosjeka koji iznosi nešto više od 101.000 kuna.
Kad se zna da je u proteklih 20-ak godina u Koprivničko-križevačkoj županiji ugašeno gotovo svako četvrto radno mjesto – o čemu svjedoče podaci DZS-a i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – onda i ne treba čuditi stagnacija i činjenica da već godinama tonemo na svim ljestvicama koje objavljuju statističari. Razlozi tog potonuća su kompleksni: bolno restrukturiranje Podravke i Bilokalnika, gašenje križevačkog Čelika, Mlinara i mesne industrije, krah koprivničkih poduzeća Sloga, Pomka, Izvor i Rapid, propast đurđevačkih društava Segrad, Natura i Programat. I niti jednog novog, značajnijeg gospodarskog subjekta.
Krah županijske industrije očito nije nadomješten novim razvojnim ciklusom, pa je dvodesetljetni pad broja zaposlenih za otprilike desetak tisuća uvjerljivo najveći na sjeveru Hrvatske. U istom razdoblju, primjerice, varaždinski je kraj narastao za 6000 radnih mjesta, a međimurski za 5000. Odavno nas je po broju zaposlenih pretekla čak i Krapinsko-zagorska županija
Prije 23 godine, primjerice, varaždinska mljekarska industrija Vindija imala je tek oko 300 zaposlenih. Danas sustav Vindija kojeg je ustrojio pokojni Dragutin Drk zapošljava oko 4000 ljudi. Prije 22 godina koprivnička grupa Podravka zapošljavala je više od 7000 radnika, danas ih u županiji ima tek oko 3000.
Političke, ali i menadžersko-političke elite u županiji o ovoj temi uglavnom odbijaju javno govoriti. Što je i razumljivo. Kad ipak progovaraju, onda ponavljaju omiljenu im mantru o tome kako „niti je naša županija prije bila tako dobra, niti je danas tako loša“. No, brojke ih demantiraju: naša je županija prije 20-ak godina – prema gotovo svim gospodarsko-statističkim pokazateljima – doista bila hrvatski vrh, a danas je bliže dnu. I to je jedina prava istina, ma koliko odgovorni političari i uz politiku prislonjeni menadžeri – bivši i sadašnji – o tome šutjeli.
