Roditelji se najčešće testiraju ako im djeca imaju ADHD jer poremećaj je genetski

  • Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju

Kada dijete dobije dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poznatog kao ADHD, mnogi roditelji počinju gledati na vlastite emocije i ponašanje drugim očima, a neki se pitaju imaju li možda i oni ADHD koji još nije prepoznat.
– Za mnoge odrasle osobe, dijagnoza ADHD-a postavljena djetetu prvi je poticaj da se i sami testiraju, kaže dr. Matthias Rudolph, specijalist psihosomatske medicine i psihoterapije, a piše HINA.
ADHD je genetski uvjetovan, neurobiološki metabolički poremećaj u kojem je mozak preosjetljiv na senzornu stimulaciju. Postoji neravnoteža neurotransmitera dopamina i noradrenalina. Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje. Neki oboljeli od ADHD-a obično se ponašaju na temelju svog ‘osjećaja’, imaju česte promjene raspoloženja i skloni su naglo prekinuti vezu ili dati otkaz na poslu. Drugi se bacaju na sport, osobito ekstremne sportove.
Zlouporaba alkohola ili droga nisu neuobičajeni.


Problemi s planiranjem

Daljnji simptom je ‘gubljenje niti’, kako to kaže Rudolph. Mnogi oboljeli od ADHD-a imaju problema sa sustavnim planiranjem dana i često zagube predmete poput ključeva, mobitela i kreditnih kartica. S druge strane, mnogi se mogu intenzivno usredotočiti na stvari koje smatraju uzbudljivima. Oni su savršeni krizni menadžeri i najbolji su kad se drugi pogube i ne znaju što da učine.
– Zbog toga su mnogi od njih aktivni u umjetnosti ili show businessu, rade u IT-u ili start-up poduzećima, kaže Zimmermann.

Razlika u spolovima

Najveća razlika između spolova kada je riječ o ADHD-u jest ta što su muškarci skloni prezentirati svoje simptome izvana i vidjeti svoje loše ponašanje kao krivnju drugih, dok su žene sklone samookrivljavanju pa se kod njih javlja depresija ili tjeskoba. Osamdeset posto odraslih osoba s ADHD-om ima još neko stanje, a 60 posto ima dva ili više, kaže Rudolph. Među njima su depresija, anksioznost i ovisnosti.
Kad se odraslima dijagnosticira ADHD, kreće liječenje koje se sastoji od nekoliko elemenata. Lijekovi su važni, često nadopunjeni kognitivno bihevioralnom terapijom čiji je cilj pomoći u boljem strukturiranju života. Ostali elementi mogu uključivati radnu terapiju, sport i grupe za samopomoć.


Vezani članci

Najčitanije