Ponedjeljak u Koprivnici nezamisliv je bez sajma na Sajmištu.
‘Sajmište’, kako ga lokalni stanovnici kolokvijalno zovu, zapravo je velika prazna ledina ispred gradskih bedema, a na kojoj se sajam već desetljećima tradicionalno održava na početku svakog tjedna.
Poznato je i da se na Sajmištu može pronaći sve ‘od igle do lokomotive’ i to po prilagođenim sajmišnim cijenama koje nerijetko prelaze desetak eura, kao što je poznato i da održavanje sajma u potpunosti ovisi o vremenskim prilikama.
Portal Glasa sajmište prati svakog ponedjeljka uz izdašnu i živopisnu fotogaleriju zbivanja na sajmištu, a pojedini korisnici sajma ovoga su se tjedna u komentarima na društvenim mrežama požalili na ‘stanje terena’ nakon obilnijih oborina.
Komentirali su kako su šljunčane staze u loše stanju te se u rupama skuplja voda te kako je i ostatak travnate površine prilično izrovan zbog stalne i intenzivne sajmišne aktivnosti.
Što se smije, a što ne
Ponukani komentarima, poslali smo upit Komunalcu, a uz pitanje o uređenju sajmišta, zanimalo nas je i kako se sajmišno mjesto može ‘zakupiti’ i po kojoj cijeni te je li prostor na bilo koji način podijeljen na izlagačke parcele ili sve funkcionira po principu ‘tko prvi, njegovo’, a na što su nas pak ponukali komentari koje se u ponedjeljak moglo čuti od izlagača koji posljednjih nekoliko tjedana nisu mogli dolaziti ‘na svoje mjesto’ na sajmu, a koje im je ‘maznuo’ netko drugi.
Iz Komunalca su poručili kako sajmišni prostor nema označena prodajna mjesta odnosno parcele koje bi se mogle dodjeljivati prodavačima kao što je to slučaj na tržnici.
– Također, unutar sajmišta ne postoje sporedni putevi, osim dva glavna koridora, niti je prostor ograđen. Isto tako, na sajmištu nije moguće primijeniti model licitacije kakav se provodi na tržnici. Razlog tomu je drugačiji koncept rada sajmišta – prodavači se ne pojavljuju kontinuirano niti dolaze uvijek isti izlagači, već je riječ o dinamičnom i otvorenom prostoru koji funkcionira prema specifičnim pravilima sajmene djelatnosti – pojasnili su iz Komunalca.
To znači da svi ‘zakupci’ imaju jednako pravo na svaki dio sajmenog prostora, a da bi ga zauzeli, jednostavno do njega moraju stići prvi.
Što se pak tiče planova za uređenje sajmene površine, ništa se ne može bez konzervatora.
– Važno je napomenuti i to da je sajmište zaštićeno kao kulturno dobro, zbog čega se svi eventualni zahvati u prostoru mogu provoditi isključivo uz prethodnu suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela. Održavanje sajmišnog prostora, uključujući puteve i samu površinu terena, provodi se prema potrebi, ovisno o vremenskim uvjetima i stanju na terenu – kažu u Komunalcu.
Što kaže Zakon
Zanimljivo je pritom da, iako je sajmište zaštićeno kao kulturno dobro, konzervatori očito nemaju ništa protiv toga da se na prostor zaštićenog kulturnog dobra svakog ponedjeljka dolazi s automobilima ili kombijima te da se prostor pritom uvijek iznova sve više ‘rauba’.
Iako korištenje automobila na prostoru zaštićenog kulturnog dobra nije samo po sebi zabranjeno Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u Hrvatskoj, stroga opća pravila ipak postoje.
Tako se kulturna dobra mogu koristiti samo na način koji ne ugrožava njihovu vrijednost, cjelovitost i autentičnost pa sva aktivnost, uključujući i promet vozila, mora biti takva da ne oštećuje kulturno dobro.
Zakon, drugim riječima, daje okvir, a konkretna pravila određuju konzervatorski uvjeti i lokalne odluke.
U praksi to najčešće znači ograničen ulaz vozila ili ulaz dopušten samo uz propusnicu ili posebnu dozvolu uz regulirano vrijeme ulaska i broj vozila, dok je najčešće zabranjeno parkiranje na povijesnim površinama.
S obzirom na to da se sajmište koristi kao parkiralište i u vrijeme kada se sajam ne održava te su na prostoru gradskih bedema postavljeni čak i parkirni automati, konzervatorima ili ne smetaju automobili, ali bi im smetalo uređenje sajmišnog prostora, ili je sajmište kulturno dobro na koje automobili i ostala vozila uopće štetno ne utječu pa nema potrebe donositi odluka o njihovom ograničavanju.
