Nakon što smo obišli nekoliko manjih naselja u našoj županiji, došli smo i u mjesto Cirkvena. Na najvišoj točki nadmorske visine od 120 metara i na površini od desetak kilometara kvadratnih, ovdje je prema zadnjem popisu stanovništva živjelo gotovo 600 stanovnika. Na ovim prostorima ljudi su obitavali stoljećima prije nas, a ime Cirkvena se u dosad pronađenim dokumentima prvi put spominje 1201. godine, kada su za kralja Emerika određivane međe nekih posjeda. Cirkvena je već u 15. stoljeću bila slobodno trgovište. Stari Grad dali su sagraditi vjerojatno plemići Mikčeci, a plemići Kerečenji kasnije su ga proširili i utvrdili za obranu od Turaka. Sagrađena je i crkva od drveta, a oko 1720. godine počela se graditi i zidana Župna crkva Pohođenja Marijina koja i danas ponosno stoji sred mjesta. Iz dostupnih dokumenata vidljivo je da je Cirkvena u prošlosti imala veliki značaj za ovdašnje stanovništvo. Već 1704. godine spominje se škola i prvi učitelj Antun Oršić koji je bio i općinski bilježnik i orguljaš. Poveljom kralja Leopolda naselje je 1763. godine dobilo sva prava koja su imali i hrvatski gradovi, a u Cirkveni je 1804. godine osnovana i pošta.
Iako ima značajke grada, ovo je naselje dom marljivih poljoprivrednika koji se bave ratarstvom i povrćarstvom, uzgojem stoke i svinja.
– Moji roditelji također su se bavili poljoprivredom. Još pred desetak godina imali smo od šest do sedam krava za mlijeko i oko pet jutara zemlje te nekoliko krmača za odojke i bekone. Moja majka držala je i jedan od punktova za prikupljanje mlijeka za petnaestak proizvođača mlijeka. To su sve bili mali proizvođači koji se više ne bave poljoprivrednom proizvodnjom. Danas su ostali samo oni sa velikim farmama – kazao nam je Stjepan Petrinjak koji je stalno zaposlen i živi sa majkom Mirom i bakom Dragicom. Majka Mira prisjetila se i da je šezdesetih godina prošlog stoljeća u selu bio i tapetar Juraj Tkalčec. Stjepan Klemen bio je kovač, a Stjepan Petrinjak imao je kolarsku radnju. Saznali smo i da je nakon elektrifikacije, prvi televizor u selu imao vlasnik gostionice Jozef Horvat. Najstariji traktor sa metalnim kotačima još uvijek je u garaži obitelji Miholec. Na mjestu stare tvrđave, 1946. godine počela je gradnja vatrogasnog doma, u kojem je već sljedeće godine održana i prva zabava. Vatrogasno društvo ovdje također ima dugu tradiciju i jedno je od najstarijih u Hrvatskoj. Osnovano je 1923. godine.
– Godine 2016. imali smo mušku A ekipu ‘Talenti’ i prvi put nastupili na natjecanju Hrvatske vatrogasne zajednice i osvojili prvo mjesto. Već sljedeće godine nastupili smo i na natjecanju u Austriji gdje je sudjelovalo 2200 ekipa, osvojili peto mjesto – kazao je Stjepan Petrinjak koji je donedavno bio i predsjednik DVD-a Cirkvena. Društvo je danas dobro opremljeno i ima muške i ženske ekipe, ukupno oko 120 članova. Predsjednik je Nikola Radulec a zapovjednik Tomislav Đuričić. Osim vatrogasaca, u Cirkveni djeluje i udruga žena Graničarke, KUD Stari Graničar koji vodi Mirko Kovačić te Zbor Stari Graničar koji djeluje pod vodstvom Gorana Kovačića. Cirkvena ima i šahovski klub čiji je predsjednik g. Ramović.
Naselje danas ima šestotinjak stanovnika. Cirkvena graniči sa Zagrebačkom županijom. Prometna povezanost je dobra. Do Zagreba se može automobilom ali odnedavno i vlakom pa u Zagrebu, Vrbovcu, Bjelovaru i okolnim mjestima mnogi imaju stalan posao. Dosta mještana ipak je potražilo bolji život u inozemstvu, no većina je ostala doma i posvetila se poljoprivrednoj proizvodnji. Saznali smo da se poljoprivredom na veliko bave obiteljska gospodarstva koja vode Ivica Markovec, Zlatko Aragović, braća Željko i Franjo Babić te Vinko Babić. Tu su i obiteljska gospodarstva Čorc, Tkalčec, Grgić, i još neki, tako da u selu ima na stotine svinja i oko petstotinjak grla stoke. Mi smo posjetili i obiteljsko gospodarstvo koje vodi Marijan Kušec koje je najveći proizvođač batata u Hrvatskoj.
– Na našem obiteljskom gospodarstvu svinjogojstvo je bila glavna proizvodnja. Pred osam godina poslušali smo prijedlog prijatelja Ivana i za probu posadili batat. Već prve godine dobro je rodio pa smo počeli povećavati proizvodnju. Kod nas se još uvijek rijetko sadi, i potražnja je velika, pa nema problema s plasmanom. Na gospodarstvu osim mene i supruge Zlate, rade i sinovi Ivan, Stjepan i Tomislav, a po potrebi imamo i nekoliko radnica. Godišnje proizvedemo od 20 do 30 tona batata, sve zavisi dali je godina bila kišovita ili sušna. Proizvodimo i sadnice za sebe, ali i za prodaju – kazao je Marijan. Obitelj Kušec uzgaja i krastavce i bundeve, a na farmi još uvijek tove i stotinjak svinja sorte Landras. Uz sve obveze na obiteljskom gospodarstvu, Zlata Kušec nalazi vremena i za društveni život i predsjednica je udruge žena Graničarka.
– Naša udruga osnovna je pred trinaestak godina i okuplja 24 članice. Bavimo se humanitarnim radom i njegujemo tradiciju. Organiziramo izložbe, surađujemo sa srodnim udrugama iz naše, ali i iz susjednih županija. Već četvrtu godinu za redom svakog prvog vikenda u rujnu organiziramo Dane batata na kojima predstavljamo specijalitete od batata, i svake godine ova manifestacija je sve posjećenija – kazala je Zlata Kušec, dometnuvši da udruga ima svoj prostor u društvenom domu.
Osim društvenog, tu je i vatrogasni dom koji vapi za hitnom obnovom. Cirkvena ima svoje groblje i crkvu, trgovine, caffe bar, frizerski salon i poljoprivrednu apoteku. Ponos sela je nova škola koja je među najopremljenijima u državi, no već danas je premala da primi sve đake. Pošta koja je u naselju od 1804. godine, odnedavno je zatvorena pa mještani pisma nose u općinsko središte Sveti Ivan Žabno.
