- Sada je društvena klima takva da dijete mora biti stalno sretno i zadovoljno i dobiti u trenutku sve što želi.
Poštovanje prema učiteljima postala je prošlost. Svaki treći učitelj u godinu dana barem jednom se susreće s prijetnjom nasiljem, a svaki drugi je pod pritiskom radi ocjene. O sve češćem napadu na učitelje na HTV-u su razgovarali s višom savjetnicom za socijalne pedagoge i preventivne programe, Almom Rovis Brandić te Suzanom Hitrec, predsjednicom Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i ravnateljicom zagrebačke Upravne škole.
– Problema i nerazumijevanja imamo puno. Naša djeca su uronjena u svijet koji smo im servirali. Potrebne su dubinske promjene koje trebaju biti sustavno usmjerene na vraćanje ugleda učiteljima i na rad s roditeljima kojima je također potrebna podrška. Naš zadatak je pratiti najbolji interes djeteta, rekla je Rovis Brandić.
Nezadovoljstvo ocjenama rezultira pozivima roditelja.
– Svaki put krene zvoniti mobitel kada učenici odnosno roditelji ne dobiju ono što žele. Sada je društvena klima da dijete mora biti stalno sretno i zadovoljno i dobiti u trenutku sve što želi. Ako je dijete 15 minuta učilo, smatra da je dovoljno da dobije odličan. Miješanje zaista u sve i nepoštivanje autoriteta. Djeca ne poštuju ni svoje roditelje, a oni se ne znaju nositi s tom situacijom pa napadaju vanjskog neprijatelja, a to je škola, dodala je Hitrec.
– Mi dobivamo puno predstavki, prvo procjenjujemo i surađujemo sa školom i ne postupamo odmah. Neprimjereno ponašanje učenika prema učitelju je često i neutemeljeno. Imamo polarizaciju i u zbornicama, gdje imamo učitelje koje ne možete platiti suhim zlatom koliko unose sebe i oblikuju djecu za život, ali i one koji bi bili sretniji kada bi radii nešto drugo, kazala je Rovis Brandić.
‘Roditelji misle da će školske probleme najbolje riješiti kod ministra’
Hitrec je poručila kako roditelji nemaju povjerenja u škole i smatraju da će problem najbolje riješiti ako pišu ministru.
– Preskaču korake, idu na inspekciju i traže prava za koja misle da su im povrijeđena. Kada je njihovo dijete u situaciji da je nasilnik, onda umanjuju sve i smatraju da je to dječja igra, ali ako se osjećaju ugroženo, smatraju da bi odmah trebalo izbaciti drugog učenika, ističe Hitrec.
– Trudimo se ostati profesionalni i jednako reagirati jer naš prvi partner je škola. Prvo što radimo je da provjeravamo koliko je predstavka utemeljena, a one često ne budu utemeljene. Često nas zovu i roditelji. Ako je problem nastao u školi, on se samo tamo može i riješiti, priča Rovis Brandić.
