Najčešće parazitarne bolesti kože u školskim i vrtićkim kolektivima su svrab i ušljivost glave, odnosno vlasišta. U Koprivničko-križevačkoj županiji ove zime došlo je do povećanja broja slučajeva svraba u odnosu na prošlu godinu, kazala nam je dr. Maja Blažeković, epidemiologinja Zavoda za javno zdravstvo.
– U cijeloj 2022. godini prijavljeno je 75 slučajeva svraba, a u samo tri mjeseca ove godine već 36 slučajeva svraba. dok ušljivost prošle i ove godine nije bila problem jer smo imali samo tri slučaja. Ipak, svjesni smo da to nije točna brojka te ovim putem apeliramo na liječnike da prijavljuju zarazne i parazitarne bolesti – kaže dr. Blažeković.
Svrab je zarazna bolest koju uzrokuje grinja, maleni i oku nevidljivi parazit koji se ukopava ispod površine kože pacijenta te na taj način dovodi do razvoja simptoma. Primarni čimbenik rizika jest napučenost tako da škole, bolnice, vrtići, starački domovi i drugi oblici velikih kolektiva nerijetko predstavljaju žarište zaraze. Epidemiološke studije su pokazale da je na svijetu svrabom u svakom trenutku zaraženo otprilike 200 milijuna ljudi. Oboljeli od svraba često su stigmatizirani, a zbog srama i neprijavljivanja može doći do nekontroliranog širenja zaraze. Dobre higijenske navike ne sprječavaju pojavu svraba u slučaju kontakta sa zaraženom osobom te bilo tko može oboljeti, a širenje bolesti u najvećoj mjeri sprečava rano prepoznavanje i liječenje. Glavni su simptomi infekcije intenzivan svrbež (posebice noću) te pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu.
Terapija se kod oboljelih provodi u dva navrata (odmah i za točno sedam dana), a kod kontakata koji nisu oboljeli profilaktički samo jednom.
– Svrab se prenosi izravnim fizičkim kontaktom, spolnim odnosom ili korištenjem odjevnih predmeta, posteljina i ručnika zaražene osobe. Ipak, da bi došlo do prijenosa infekcije kontakt mora biti dugotrajan pa se tako kratkim rukovanjem ili zagrljajem ona neće lako prenijeti. Bliski kontakti su najčešće članovi obitelji i spolni partneri oboljele osobe, ali to mogu biti i djelatnici i pacijenti/korisnici u bliskom kontaktu s oboljelim u bolnici/ustanovi/kolektivu – napominje M. Blažeković.
Da bi se spriječilo širenje infekcije potrebno je pravilno provođenje terapije kod oboljelog i profilaktičke terapije kod kontakata te pridržavanje i provođenje higijenskih mjera u kućanstvu i kolektivu. Kod sumnje na pojavu svraba treba se pravovremeno javiti liječniku obiteljske medicine ili pedijatru da bi se mogla započeti terapija.
Ušljivost se najčešće javlja kod djece predškolske ili školske dobi u kolektivima, a važno je znati da pojava ušljivosti nije vezana za higijenu niti imovinski status djeteta, kao što uš nije prijenosnik nikakvih zaraznih bolesti. Uš se hrani krvlju s vlasišta, a ženka uš polaže jajašca (gnjide) na pojedine vlasi, gdje ih fiksira. Mjesta gdje se mogu najčešće uočiti gnjide su na zatiljku, iza uha i na sljepoočnicama. Prenosi se prilikom bliskog kontakta tijekom zajedničke igre i učenja ili korištenjem zajedničkih češljeva, četki za kosu, kapa, ukrasnih traka za kosu, jastuka/jastučnica, ručnika, ovratnika na odjeći i ostalog. Izvan vlasišta, uš može preživjeti do 48 sati, nakon čega bez hrane ugiba. Odrasla ženka živi oko 30 dana te u tom razdoblju snese oko 100 jajašaca.
– Kako bismo prevenirali ušljivost važno je održavati opću higijenu te upozoriti djecu u vrtićima i školama da ne razmjenjuju s drugima kape, šalove, ručnike i četke za kosu. Ako dijete ima dužu kosu, potrebno ju je zavezati u rep prije odlaska u kolektiv. U obitelji se liječenje provodi kod svih ukućana istodobno (koji imaju i koji nemaju uši, a u dječjim kolektivima, ako ima više zaraženih, tretiraju se sva djeca istodobno (koja imaju i koja nemaju uši) uključujući i njihove obitelji – dodaje dr. Blažeković.
