Sveti Nikola nekad je djecu oduševljavao tek s kockom šećera, jabukom ili pak orahom u čizmici

Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini vrijeme pripreme za blagdan Božića, a ujedno je i početak crkvene godine. Ono počinje četiri nedjelje prije Božića kada se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri adventske nedjelje. Prošlu nedjelju se palila prva, a prema tradiciji ona je nazvana prorokova svijeća. Druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.
O nekadašnjim tradicijskim pripremama i običajima za Božić kao i s adventom upoznala nas je Vesna Peršić-Kovač ,viša kustosica i dokumentaristica koprivničkog Muzeja.
Kako kaže, advent u Podravini krajem 19. i početkom 20. stoljeća izgledao je potpuno drugačije nego danas i nije bilo nekih od običaja koje smatramo izvornim, podravskim pa čak se ni advent nije tako zvao te nije bilo ni adventskog vjenčića.
– Sva događanja događala su se od blagdana do blagdana, počevši od blagdana Svete Katarine koji se obilježava 25.11. i u ono vrijeme smatrao se zadnjim danom kada se mogu održavati svadbene svečanosti, a znalo se dogoditi da se tog dana vjenča i po nekoliko parova – kazala je Vesna.
Nakon blagdana Svete Katarine, slijedi nekoliko blagdana koji obilježavaju predbožićno razdoblje i koji su vrlo bogati običajima. Jedan od njih je i blagdan Svete Barbare koji se održava 4. prosinca, a tog dana se predviđalo kakvo će biti vrijeme za Božić, a uz to se veže i poznata izreka u narodu ‘Kakva Barbara, takav i Božić’.
– Domaćice bi u to vrijeme sijale žito i pritom su birale zdravija i krupnija zrna kako bi ona za Božić bila što bogatija i zelenija, jer se prema njima predviđalo kakvo će ona biti na poljima i hoće li obitelj biti dovoljno sita kroz godinu – istaknula je Vesna te dodala da je slijedeći po redu blagdan Svetog Nikole koji se u narodu slavi 6. prosinca i najdraži je onim najmanjima, prije svega zbog darivanja, a večer uoči blagdana djeca su, ali i dan danas pripremaju svoje čizmice i stavljaju ih na prozore u nadi da će im Sveti Nikola donijeti darove. S obzirom na to da je u ono vrijeme vladala neimaština i nedostatak mogućnosti pronalaska slatkiša, djecu je veselila i kocka šećera, jabuka ili pak orah u čizmici. Jedna od zanimljivosti ovog blagdana je ophodni običaj u kojem su likovi Svetog Nikole i Krampusa obilazili mjesto i pritom plašili, odnosno darivali i pohvaljivali djecu, ovisno o tome je li su ona bila dobra ili ne. Naravno, cilj blagdana nije bilo zastrašivanje djece već je ono imalo odgojno djelovanje na djecu.
Nakon ovog blagdana slijedi blagdan Svete Lucije uz koji se veže i sadnja pšenice pa oni koji to nisu odradili na blagdana Svete Barbare mogli su posaditi pšenicu tada. No, uz ovaj blagdan vežu se i drugi običaji, a jedan od njih je i predviđanje vremenskih prilika tijekom naredne godine.
– U narodu poznat običaj ‘brojenice’ kojim se bilježi vrijeme kakvo je bilo svakog dana od početka navedenog blagdana do Božića i to tri puta dnevno. Svaki dan označava vrijeme odgovarajućeg mjeseca po redoslijedu kako dolazi. Dakle, ako je prvi dan bilo sunčano i hladno, znači da će takav biti cijeli siječanj i tako redom – istaknula je Vesna.
Postoji još jedan vrlo zanimljiv običaj koji se veže uz ovaj blagdan, a koji je bio omiljen među mladim djevojkama koje su željele saznati ime svog budućeg supruga. One bi tada pripremile 13 papirića na kojima bi prethodno ispisale imena raznih mladića koji bi dolazili u obzir za udaju te ih sakrile pod jastuk, nakon čega bi svakog dana, ne gledajući imena, jedan papir bacile u vatru, a na onom papiriću koji ostane zadnji se nalazi ime njihovog budućeg supruga. Ima li tu istine ili ne, ne znamo, no znamo da se to dosta dugo prakticiralo pa se iz toga da naslutiti da ima nešto u tome.
Pored već navedenih običaja, za ovaj blagdan veže se i jedan ophodni koji se nažalost već sredinom prošlog stoljeća izgubio.
– On je svakako najstrašniji, a govori o tome kako se starija žena uoči Svete Lucije maskirala u Luciju i prilikom obilaska sela u ruci nosila tanjur sa žarom i plašila djecu da moraju tijekom godine biti dobra jer će im u protivnom iskopati oči – dodala je Vesna.
Isto tako, a vezano uz vid, Lucija je omiljena bila i ženama veziljama i šveljama, a uz taj blagdan veže se i niz zabrana. Jedna od tih je da su žene sve do Božića trebale ostaviti bilo koji posao koji se radi iglom u čast svim šveljama i veziljama.
Što se tiče običaja općenito i razlikama između sela i grada, Vesna je kazala da se oni običaji u gradskim sredinama već od početka 20. stoljeća uvelike razlikuju od onih na selu te se u gradu puno ranije pojavljuje i božićno drvce kao i kupovni ukrasi za bor. Zadržao se običaj sijanja pšenice koji je naknadno ukrašen vrpcom trobojnicom te je postao nezaobilazan božićni ukras na stolu ili na prozoru. Također, vrlo su slični i načini pripreme blagdanskih jela.
Po onome što kaže Vesna, dosta mladih ljudi poznaje navedene stare običaje te ih njeguje i nastoji ih prenijeti na mlađe naraštaje, ali ima i onih koji su skroz nezainteresirani za običaje svoje sredine.
– Moja, naša, odnosno muzejska uloga je da upoznamo više ljudi s tim običajima kako se oni ne bi zaboravili. Cilj nam je potaknuti ljude na razmišljanje o vlastitim korijenima te želja da se što više njih okrene onome što je naše, izvorno i domaće – zaključila je Vesna.