Ivana Martinčić dobro je poznato ime u županijskom, ali i hrvatskom nogometu. Njezina sada neraskidiva veza s najvažnijom sporednom stvari krenula je onako prirodno kad je imala 16 godina i kad je pristupila ženskom nogometnom klubu Podravka. Utakmice su im sudile ženske sutkinje, ali tada još nije razmišljala da bi ona to mogla raditi jednog dana jer joj je igranje bilo prioritet. Ivanin otac bio je nogometni sudac i dugo ju je nagovarao da završi sudački tečaj. Prošlo je dosta vremena da bi Ivana sama shvatila da bi se zaista mogla okušati u suđenju, u dijeljenju pravde na zelenim travnjacima. Bila je 2008. godina kad je završila sudački tečaj ne sluteći da će to biti jedna jako važna, možda i najvažnija odluka u njenom životu, kako sama kaže. Kada govorimo o 2021. godini, Ivani je ona bila najboljih u životu, u pogledu nogometnog suđenja. Postala je prva ženska glavna sutkinja u HNL-u sudivši utakmicu Gorice i Hrvatskog Dragovoljca igranu početkom rujna 2021. godine, što je velika stvar.
– Sada, s odmakom, mogu smirenije razmišljati o svemu tome. U trenutku kada sam od Brune Marića, predsjednika Komisije nogometnih sudaca, primila obavijest o toj prvoj utakmici bila sam uzbuđena i sretna jer je to ono za što sam sve ove godine trenirala, učila i prolazila u nižim stupnjevima natjecanja. S druge strane, postojao je pritisak da opravdam ukazano povjerenje – govori Ivana, jer je znala da će ako se dogodi neka veća pogreška sav teret pasti na leđa Komisije nogometnih sudaca koja ju je delegirala.
Zvali su ju mediji, stvarali pritisak, htjeli su da s njima podijeli svoja razmišljanja i očekivanja, a to je nešto na što ona nije navikla.
– Teško je bilo to sve izdržati, ali kad sam dala znak za početak utakmice sve sam te pritiske zaboravila i samo sam mislila na ono što se događa na terenu. Moj tim mi je bio podrška, kako prije tako i za vrijeme utakmice i sve je bilo puno lakše – prisjeća se.
Da bi stvari bile bolje, sudila je i kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo između Njemačke i Lihtenštajna, što je također izniman uspjeh.
– Ona mi je na prvom mjestu. Iako je izgledala lagana rezultatski (bilo je 9:0 za Njemačku), nije to sve skupa tako lagano izgledalo dok si ‘unutra’ između 22 kvalitetna igrača.Ta utakmica je došla samo mjesec i pol dana od debija u Prvoj HNL pa sam još uvijek bila pod dojmom te utakmice. No, mogu reći da je cijela atmosfera u Njemačkoj bila vrhunska, pun stadion, igrači oko mene koje sam do sada viđala samo na televiziji – nešto nestvarno – kaže Ivana pitajući se s osmijehom na licu zar je moguće da se njoj to dogodilo. Uz sudačko zvanje neizostavni su povici publike koja stoji uz ogradu, posebice u županijskim ligama. Često su to neukusni komentari no…
– Prije sam te povike doživljavala s više emocija jer sam bila mlada i neiskusna pa su me nekad ti povici dovodili do razmišljanja treba li to meni. Danas je drugačije. Kao prvo, povika je sve manje s obzirom da me sada ljudi bolje poznaju i vide da se trudim odradit svaku utakmicu na isti način. Mogu reći i da kada ih čujem, brzo ih zaboravim i koncentriram se na teren i događanja u terenu. To sad shvaćam kao dio sudačkog života i više toliko ne uzimam k srcu – poručuje. Zanimalo nas je i kakva je razlika između suđenja Prve ŽNL i Prve HNL.
– Jako velika. Tereni su bolji, igrači su bolje pripremljeni i samim time je i igra puno brža i nema vremena da ti misli odlutaju. Cijelo vrijeme moram biti koncentrirana jer se sve može u sekundi promijeniti. Sad se uz VAR tehnologiju svaka naša greška odmah vidi tako da i to stvara određeni pritisak, bez obzira što nam je VAR i velika podrška na terenu. Zato se uvijek trudim biti maksimalno fizički spremna jer mi to pomaže da lakše pratim igrače i igru i da moguće pogreške svedem na minimum – otkriva Ivana. Da ne bi bilo da sudi samo muški nogomet, Ivana je jedna od redovitih sutkinja ženske Lige prvakinja.
– Izdvojila bih francuski ‘derbi’ prošle godine u Ligi prvakinja gdje su se sastale, u to vrijeme, dvije najkvalitetnije ekipe, Lyon i PSG. Također, jedna od dražih utakmica je i ona koju sam sudila na mitskom Wembleyu između Engleske i Sjeverne Irske, igrale su žene. Ona se dogodila između debija u Prvoj HNL i utakmice Njemačke i Lihtenštajna, tako da je razdoblje od rujna do prosinca 2021. trenutno najuzbudljivije vrijeme moje sudačke karijere – navodi sutkinja koju smo uhvatili taman kad se vraćala iz Francuske gdje je sudila polufinale Lige prvakinja opet između Lyona i PSG-a, završilo je 3-2, kaže da je bila sjajna utakmica. Ništa od ovoga što je postigla ne bi bilo moguće bez podrške obitelji. Oni najbolje znaju koliko vremena Ivana provodi na treninzima, putovanjima i utakmicama.
– Od samih početaka, kad je i bilo najteže, bili su mi podrška, a sada mi je drago kada vidim koliko su i oni sretni zbog rezultata koje sam postigla. Tu se ne namjeravam zaustaviti, puno je još izazova ispred mene i želim dugo uživati u poslu koji zaista volim – kaže. Jedan od izazova koje si je postavila i nedavno ispunila. Htjela se naći u grupi odabranih za Europsko prvenstvo koje se igra u Engleskoj u srpnju, što joj je pošlo za rukom, zajedno s kolegicom Sanjom Rođak-Karšić. Osim toga, navodi ona, bila bi jako sretna ako ode na jedno od dva Svjetska prvenstva za mlađe ženske kategorije koje se igraju krajem godine u Indiji i Kostariki.
No, najveća želja je da sljedeće godine, zajedno sa Sanjom, bude izabrana u krug sutkinja za Svjetsko prvenstvo A reprezentacija koje će se igrati u Australiji i Novom Zelandu.
– Naravno da imam želju i jednog dana suditi finale Lige prvakinja, otići na Olimpijske igre, no moram ići korak po korak. Najbitnije je ostati zdrav i fizički spreman za sve te napore. Željela bih suditi i finale našeg Kupa jer je to jedino natjecanje u kojem i neka momčad iz nižeg stupnja natjecanja može daleko dogurati. Sve su to želje i ciljevi, a tek ćemo vidjeti što budućnost donosi – zaključila je ova talentirana sutkinja.
