Krojačice, švelje, šnajderice – to je zanimanje koje je nekada bilo centar ženskog svijeta. I dok su neke ljubomorno čuvale ime svoje krojačice kao najstrožu životnu tajnu, druge su ga s velikim ponosom preporučivale prijateljima. Danas je ovaj zanat, za razliku od većine još uvijek daleko od izumiranja.
Svoj život u svijetu šivanja približila nam je Gorana Gojković (44) vlasnica krojačkog obrta Go-in Unikat iz Sokolovca koja se sada već više od 20 godina bavi šivanjem. Svoj privatni obrt otvorila je prije osam godina i od tada radi u ‘slobodnom’ svijetu mašte i kreativnosti’. Do sada je sašila na stotine odjevnih predmeta, od haljina, hlača, suknji, bluza pa sve do različitih torbi, jastuka, posteljina, stolnjaka…
Kad je netko rođen za nešto i tome se još i potpuno posveti, oduševljava svakim potezom i idejom i daje svom poslu novu dimenziju. Svoj posao Gorana obavlja s golemim osmijehom i voljom, a svaki novi zadatak, nova kreacija za nju je velik izazov koji želi odraditi savršeno.
– Završila sam srednju školu u Križevcima za krojačicu i nakon toga sam u Zagrebu završila jednogodišnju školu za rekonstruktora odjeće. Nakon završene škole, neko vrijeme sam šivala za sebe i svoje prijatelje i susjede te se potom zaposlila u krojačkom obrtu Modart u Koprivnici – priča nam ova nadasve posebna krojačica koja se nakon trećeg djeteta odlučila osamostaliti i otvoriti svoj obrt.
Otvorenjem obrta posvetila se prepravcima i šivanjem neodjevnih predmeta jer se kaže, u tome nekako najviše mogla izraziti, odnosno prenijeti svoju kreativnost.
– Nekako sam se najviše pronašla u programu za djecu pa tako danas najviše radim dječje personalizirane ruksake, posteljinu, ukrasne jastuke, pregače, pregače za odgojiteljice vrtića i razne torbe, bilo da je riječ o ‘shopping’ torbama ili pak torbama od recikliranog trapera. Volim kombinirati razne materijale, a najviše radim s Čateksovim pamukom jer je on neusporedivo kvalitetniji od bilo kojeg drugog pamuka – govori nam Gorana koja je svoj prvi ukrasni jastuk zašila za poklon. Vrlo brzo nakon toga, javljale su joj se klijentice da bi i one sličan pa je tako krenula u neistražen dječji svijet koji je s vremenom proširila i danas stvara prava mala čuda za djecu.
Jedna od najvećih blagodati šivanja, kako kaže Gorana, je upravo ta što nam ono omogućuje da budemo kreativniji. Moramo odabrati sve za svaki komad koji izrađujemo, od tkanine i konca pa sve do stila i na kraju dobiješ jedinstven predmet. Naučiti šivati nije teško ako postoji volja, ali veliku ulogu tu igra i ‘žica’ za taj posao koju je, srećom, imala.
Za šivanje jednog ruksaka treba joj najviše dva sata, ovisno o količini materijala i aplikacija. Aplikacije Gorana sama kroji i šiva pa je tako svaki predmet u potpunosti ručni rad i unikatan. Ruksake i jastuke puni s vatelinom kako bi oni bili deblji i dugovječniji, a ono što je najvažnije u cijeloj priči jest to da je svaki njen predmet periv u perilici i ostaje isti kao i prvog dana.
– Svako jutro, otkako sam otvorila svoj obrt koji sam strašno željela imati, na posao odlazim s istim žarom i radošću jer radim posao koji volim. Uvijek se trudim napraviti nešto drugačije, ne volim raditi iste komade odjeće i uvijek mi je draže imati nešto što nitko drugi nema – kazala nam je Gorana koja svakim danom sve više uživa u svom poslu. Kod kuće je otvorila obrt jer je prije svega željela biti majka, a posao koji je oduvijek voljela stopio se s njezinim životom.
– Šivam uglavnom rano ujutro ili kasno navečer jer u međuvremenu ne stignem. Uvijek oko sebe imam gladnu ili žednu djecu, kuću koju treba pospremiti ili odlazak u nabavku. Kada dođe moje vrijeme sjednem u svoju malu radionicu, ‘pustim mozak na pašu’ i uživam – naglašava Gorana te dodaje kako je šivanje njezin način opuštanja od svakodnevice odnosno njena najdraža psihoterapija gdje zaboravlja na sve brige i probleme i prepustiti se mašti.
Svoju radionicu opremila je uglavnom sama, a nešto od opreme kupila je i kroz poticaje. Za budućnost, kaže, ideja ima, a nekako njoj najdraža je upravo ta da na jastuke koje sada šiva doda i fotografiju djeteta jer bi tada taj jastuk u potpunosti bio jedinstven i savršen poklon za razne prigode. Isto tako, u planu joj je kroz neko vrijeme, ako joj mogućnosti budu dozvolile, zaposliti još jednu osobu kako bi svoj posao mogla odrađivati brže, a samim time bi njezini klijenti bili zadovoljniji.
– Kako radim sama, a imam mnoštvo narudžba, ne stižem sve napraviti onako kako bih ja to htjela. Uvijek si nekako posložim određeni broj predmeta do zadanog roka, ali vrlo često ubacim još pa sam u laganom stresu hoću li sve stići. Bitno mi je da sam ja zadovoljna sa svojim radom, a tek onda moji klijenti. Ponekad i nekoliko sati krojim jedan te isti predmet dok ga ne dovedem do savršenstva – kazala nam je s osmijehom na licu Gorana.
– Unikatne stvari su posebne i to je trenutak kad se kreativnost i mašta preliju niz ruke i nastane djelo čiste ljubavi. Znate da to imate samo vi i nitko drugi. I to je princip kojeg se planiram držati, želim se ‘izguštati’ svojih ideja – zaključuje Gorana.
