Od 1. travnja 2023. na snagu su stupile izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj 33/2023.), a donose novost za nezaposlene osobe, osiguranike Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji se ne vode u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Zakonom se propisuje obveza nezaposlenim osobama, osiguranicima HZZO-a, koji su na dan stupanja na snagu Zakona zatečeni u statusu osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, da se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, a najkasnije do 29. lipnja 2023. godine osobno jave u najbližu ustrojstvenu jedinicu HZZO-a radi provjere okolnosti na temelju kojih im je status utvrđen. U obavezi osobnog pristupa HZZO-u nalaze se osiguranici koji su taj status stekli jer su izvršili prijavu HZZO-u u propisanom roku nakon: prestanka radnog odnosa, navršenih 18 godina života, isteka školske godine u kojoj su završili redovito školovanje, povratka iz kaznene ustanove, služenja vojnog roka… Ako osiguranici osobno ne pristupe HZZO-u u propisanim rokovima (najkasnije do zaključno s 29. lipnjem 2023. godine, a potom jednom u tri mjeseca), HZZO će ih odjaviti iz obveznoga zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja. Detaljnije se možete informirati u najbližoj ustrojstvenoj jedinici HZZO-a ili na besplatni telefon obveznog zdravstvenog osiguranja 0800 7979.
Hoće li se ikada ukinuti doživotna penalizacija prijevremenih mirovina
Korisnici prijevremenih mirovina sigurno su požalili jer raniji odlazak u mirovinu znači trajno, doživotno umanjenje zarađene mirovine, kod nekih čak i do 1/5 mirovine ili do 20,4 posto. Tu sigurno postoje razni uzroci odlaska u prijevremenu mirovinu jer dok su jedni sami tako odlučili, drugi nisu imali izbora jer su ostali bez radnog mjesta ili im je tvrtka završila u stečaju. Državni argument za penalizaciju je jasan: ‘Oni koji ranije odu u mirovinu dulje će je primati i biti teret državnog proračuna’. Donja tablica pokazuje i drugu stranu medalje, a to je da korisnici prijevremenih mirovina imaju mirovinski staž od 36 godina, čak više od četiri godine (31 godina i 9 mjeseci) od korisnika starosnih mirovina, pa su uplatili i više doprinosa. Od mirovinske reforme iz 1999. godine postotci penalizacije za pet godina ranijeg odlaska bili su različiti: najprije 18 posto, pa 20,4 posto, pa smo 2007. uspjeli smanjiti na samo devet posto, da bi je Kosor u krizi natrag vratila na 20,4 posto, a danas nakon referenduma sindikata iznosi 12 posto. Ne treba zaboraviti kako je bilo do kraja 1998. jer je penalizacija iznosila samo 6,65 posto i bila je ukinuta kad je korisnik ostvario uvjet za starosnu mirovinu. Dosad je u javnom savjetovanju oko izmjena ZOMO-a bilo raznih prijedloga, a danas je zgodna u opticaju – da se penalizacija u 65. godini života prepolovi, a u 70. potpuno ukine! Evo što su odgovorili iz Ministarstva na sve prijedloge oko ukidanja penalizacije: ‘Penalizacija podrazumijeva trajno smanjenje mjesečnog iznosa mirovine za one koji u mirovinu odlaze prije nego što ispune uvjete za starosnu mirovinu. Penalizacija postoji u većini europskih država i radi se o mehanizmu koji bi trebao destimulirati raniji odlazak u mirovinu, odnosno, stimulirati dulji ostanak u svijetu rada’.
Od 1.1.2023. prosječna mirovina veća je za 7,24, a obiteljska 13,86 posto
Statistika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je brojna i raznovrsna prema raznim kriterijima. Posebno je zanimljivo stanje mirovinskog sustava krajem svake godine, a posebno u godini značajnih promjena, koje su se dogodile početkom 2023. kod najnižih mirovina i implementacije novog modela obiteljskih mirovina. Kod najnižih mirovina imali smo dva povećanja: od 1. srpnja 2019. za 3,13 posto i sada od 1.1.2023. povećanje od tri posto. Najniža prosječna mirovina u veljači 2023. iznosi 267,84 eura što je povećanje od 27 posto u odnosu na lipanj 2019. (210,61 euro), ali udio tih mirovina u plaći je i nadalje vrlo niskih 24 posto. Od 1.1.2023. u realizaciji je i novi model obiteljskih mirovina prema kojem su one povećane za 10 posto, a prema drugoj je varijanti dio umirovljenika uz svoju osobnu mirovinu dobio i dodatak od mirovine preminulog partnera. Na taj način prosječna obiteljska mirovina isplaćena sada u ožujku iznosi 349,08 eura, što je za 13,86 posto više od one isplaćene za prosinac 2022. godine (306,58 euro).
Konačno je i Hrvatska nakon duge borbe HSU-a i umirovljeničkih udruga prihvatila europski model obiteljskih mirovina i riješila jednu anomaliju u mirovinskom sustavu. Dosad je prosječna invalidska mirovina iznosila 308,73 eura za staž od 21 godine i 10 mjeseci, a obiteljska je bila 306,58 eura za staž od 28 godina i mjeseci(?) Nakon ovih povećanja i nakon redovnog polugodišnjeg usklađivanja mirovina s 5,37 posto od početka godine prosječna mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju isplaćena za ožujak iznosi 408,57 eura i u odnosu na 31.12.2022. veća je za 7,24 posto. Iznos ove prosječne mirovine od 408,57 eura daje udio od 36,33 posto u prosječnoj neto plaći koja za veljaču iznosi 1.046 eura. Ako znamo, da je za veljaču udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći pao na mizernih 35,49 posto, onda je povećanje tog udjela na 36,33 posto posljedica usklađivanja mirovina od 5,37 posto i rast plaća od 2,5 posto. Iz ovog se primjera vidi koliko bi bilo povoljnije usklađivanje mirovina samo prema povoljnijem, većem parametru, a što je prijedlog HSU-a, Matice i Sindikata umirovljenika. Takvim usklađivanjem mirovina značajno bi se smanjio preveliki jaz između mirovina i plaća ili bi rast mirovina pratio inflaciju!
